Spomen svetih Ivana de Brébeufa i Izaka Joguesa, prezbitera, i drugova, mučenika

Braćo i sestre, u našim životima postoje trenuci kada se čini da se nebo zatvorilo, kada su nam ruke prazne, a srce toliko teško da jedva pronalazi ritam za sljedeći otkucaj. Danas, dok se spominjemo svetih mučenika, ljudi koji su dali sve – do posljednje kapi krvi – za ono u što su vjerovali, naše se misli neizbježno okreću prema našem dragom Benjaminu. Sjetite se trenutka kada je Ben, s onih svojih petnaest godina, s onom dječjom ozbiljnošću i čistim srcem, rekao mami i tati da želi dati cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao svome ujaku Williamu. Nije važno što ona nikada nije razbijena, što novac nije bio potreban. Ono što je važno, ono što je trajno zapisano u vječnosti, jest sama ta ponuda. To je bio Benjamin: dječak koji je u svojoj duši već bio spreman sve položiti na oltar ljubavi.

Sveti Pavao nam u Poslanici Efežanima govori o nečemu što nas mora duboko potresti: 'Bog, koji je bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom.' Pavao nas podsjeća da nismo mi ti koji stvaraju svoj život, već da smo mi 'djelo njegovo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela'. Ben je bio to djelo. Njegova briljantna znatiželja, njegova sposobnost da s lakoćom savlada složene AWS infrastrukture ili da s toliko žara sanja o svojoj 'Con Chim Airlines', nije bila tek slučajna inteligencija. To je bila ljepota Božjeg stvaranja, dar koji je Ben primio i koji je, unatoč svojoj mladosti, znao usmjeriti prema ljubavi. On nije čuvao svoje talente za sebe; on ih je dijelio kroz svoj osmijeh, kroz svoje priče, kroz onaj nevjerojatan način na koji je slušao svoga tatu Alana, kao da su te priče najvažnije na svijetu.

Moramo ovdje zastati. Znam da u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad osjećate kako vas ta tišina guši. Ponekad se u noći pojavi onaj tihi, bolni šapat koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus nam u Evanđelju po Luci govori o bogatašu koji je mislio da život može spremiti u veće ambare. 'Budalo', kaže mu Bog, 'ove noći tražit će se duša tvoja.' To nije prijetnja, to je poziv da shvatimo što je uistinu važno. Život ne čine stvari koje skupljamo, čak ni snovi koje smo planirali, već ono što smo dali. Ben je, u svojih petnaest godina, već bio bogat onim što je važno Bogu. Sjetite se onog sna koji je tata Alan imao 25. lipnja, gdje Ben, snažan i zdrav, stoji pred vratima i kaže: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết' – 'Tata, prošao sam sve testove'. To nije bio samo san. To je bila istina o njegovoj duši. Ben je prošao kroz sve kušnje, kroz svu bol, i sada je na mjestu gdje više nema testova, samo vječni mir. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, ali sada bez granica, u potpunom zagrljaju svoga Stvoritelja.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i one posebne trenutke bratske ljubavi – sjeti se da te tvoj brat gleda. On te ne gleda iz prošlosti; on te gleda iz vječnosti. On želi da tvoj život bude ispunjen hrabrošću. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako leti, sjeti se da je Ben dio tvoga života, dio tvoje snage. Nastavi sanjati, nastavi biti onaj divni dječak kakav jesi, jer tvoj brat živi u tvojim djelima ljubavi, u tvom osmijehu, u tvom rastu. Vi ste braća u Kristu, zauvijek. Benova ljubav nije nestala; ona je samo prešla u vječnost, čuvajući te iznutra.

Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za zajednicu koja je bila žedna, tako i vaš život danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Svako vaše djelo dobrote, svaka suza koju ste pretvorili u molitvu, postaje dio te 'žive vode' koja teče svijetom. Ben nije bio samo dječak koji je volio avione; on je bio dječak koji je, svojom dobrotom i svojim osmijehom, postao svjedok Božje prisutnosti. On je sada 'anđeo na gozbi nebeskoj', kako ste ga tako lijepo opisali, i on vas poziva da ne klonete. Bog se sjeća svakog njegovog gega, svakog njegovog pitanja o tehnologiji, svake njegove geste nježnosti. On ne zaboravlja. On čuva sve to u svome srcu, i jednog dana, u vječnosti, sve će vam to biti vraćeno, umnoženo Božjom radošću.

Zato, kada danas izađete iz ovog prostora, ponesite sa sobom ovu jednu misao: Bog je vjeran. On vas nije napustio. Ben je kod kuće. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Hodajte u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Neka vas u tom hodu prati zagovor svetih mučenika, koji su nam pokazali da ljubav pobjeđuje sve, pa i samu smrt. Amen.