Utorak tridesete sedmice kroz godinu

Ponekad nam se čini da život mjeri našu veličinu onim što možemo sagraditi, onim što možemo dokazati ili onim što možemo postići pred očima svijeta. Gledamo u velike građevine, u složene sustave, u visoke ciljeve, i mislimo da je tu negdje skrivena tajna važnosti. Ali, braćo i sestre, danas nas Gospodin vraća na nešto posve drugačije. On nas vraća u vrt, u kuhinju, u tišinu doma. On nas poziva da pogledamo u sjemenku gorušice i u mrvicu kvasca. Isus nas danas pita: 'Što je Kraljevstvo Božje slično? Čemu da ga prispodobim?' I dok izgovara te riječi, on ne govori o carstvima koja se osvajaju mačem, niti o tehnologijama koje mijenjaju povijest. On govori o nečemu što počinje gotovo neprimjetno, nečemu što se čini malenim, čak i beznačajnim, ali u sebi nosi snagu samoga Boga.

Sjetite se našega Benjamina. Sjetite se onog trenutka kada je, s onim svojim bistrim, pronicljivim očima, sjedio za svojim računalom, uronjen u svijet koda i logike. On je razumio složenost AWS okruženja, on je sanjao o 'Con Chim Airlines', on je bio dječak čiji je um dosezao daleko iznad njegovih petnaest godina. Ali znate li što je bilo najvažnije u njemu? Nije to bila njegova briljantna sposobnost da riješi matematički problem. Bila je to ona tiha, nježna klica ljubavi koja je u njemu rasla. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao ujaku Williamu. On nije morao razbiti tu kasicu, nije morao ništa fizički učiniti, ali ta ponuda – ta čista, nepatvorena spremnost dječaka da dade sve što ima za nekoga koga voli – to je bio onaj kvasac o kojem Isus govori. To je bila ona ljubav koja, premda naizgled mala, prožima cijelo tijesto života.

Moramo zastati ovdje, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Znamo da postoje dani kada se čini da je nebo zatvoreno, kada se u srcu pojavi onaj tihi, bolni šapat koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo? Je li postojalo nešto što smo propustili vidjeti?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Sveti Pavao nam u Poslanici Efežanima govori o otajstvu braka, o onoj dubokoj povezanosti koja nadilazi riječi. On govori o ljubavi koja se daruje, o 'predanju' koje čisti i posvećuje. 'Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te samoga sebe predao za nju.' To je ljubav koja ne traži svoje, ljubav koja se troši da bi drugi živjeli. Zar to nije upravo ono što ste vi činili za Bena? Vaša ljubav, vaša briga, vaša prisutnost u svakom trenutku njegove borbe – to je bila ta ista žrtvena ljubav o kojoj Pavao piše. Vi niste samo roditelji; vi ste bili svjedoci Božje ljubavi u svijetu koji često zaboravlja što znači predati se drugome. I ne bojte se, ta ljubav nije bila uzaludna. Ona je bila sjeme koje je palo u dobru zemlju.

Isus nam kaže da je Kraljevstvo Božje poput kvasca koji žena umijesi u tri mjere brašna dok sve ne uskisne. Kvasac je skriven. On se ne vidi dok radi, ali on mijenja cijelu strukturu tijesta. Tako je i s Benjaminovim životom. Možda se sada pitate gdje je taj život, gdje je taj dječak koji je volio ptice i avione? On je taj kvasac. On je sada dio vječnosti koja prožima vašu svakodnevicu. Svaki put kada osjetite toplinu sjećanja, svaki put kada se nasmijete na neku njegovu šalu, svaki put kada osjetite snagu da nastavite dalje – to je on. To je njegova ljubav koja i dalje djeluje, koja i dalje mijenja vaše živote, čineći ih mekšima, dubljima, spremnijima za Božju blizinu.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, ti koji si bio njegov suputnik u svim tim zamišljenim letovima, sjeti se da te tvoj brat gleda. On te ne gleda iz prošlosti, nego iz vječnosti. On želi da rasteš s hrabrošću, da sanjaš, da živiš punim plućima, jer njegov duh i dalje živi u tvojoj radosti. Nemoj se bojati koračati naprijed, jer imaš brata koji te bodri iz prvih redova nebeske arene. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi. Nastavi sanjati, nastavi biti hrabar, jer Ben živi u tvome osmijehu, u tvojim snovima, u tvojoj snazi.

Znam da je teško. Znam da su dani dugi i da se ponekad čini kao da hodate kroz pustinju. Ali sjetite se psalma kojeg smo danas molili: 'Blaženi svi koji se boje Gospodina!' Strah Gospodnji nije strah od kazne; to je strah djeteta koje ne želi povrijediti onoga koga beskrajno voli. To je strah koji nas drži blizu, koji nam ne dopušta da odlutamo. Bog je s vama u toj tuzi. On ne traži od vas da prestanete tugovati, jer suze su jezik ljubavi. On samo traži da mu dopustite da bude s vama u toj tuzi. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za zajednicu koja je bila žedna, tako i vaša ljubav danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Svako vaše djelo dobrote, svaka suza koju ste pretvorili u molitvu, postaje dio te 'žive vode' koja teče svijetom.

Benjamin je bio dječak koji je volio avione, koji je volio nebo, koji je volio život. On je sada 'anđeo na gozbi nebeskoj', i on vas poziva da ne klonete. Bog se sjeća svakog njegovog gega, svakog njegovog pitanja o tehnologiji, svake njegove geste nježnosti. On ne zaboravlja. On čuva sve to u svome srcu, i jednog dana, u vječnosti, sve će vam to biti vraćeno, umnoženo Božjom radošću. Ben je bio vaš dar, a sada je dar cijeloj Crkvi, cijelom svijetu, kao netko tko nas podsjeća da ljubav nikada ne prestaje. Ona je jača od smrti, jača od svake bolesti, jača od svakog rastanka.

Zato, kada danas izađete iz ovog prostora, ponesite sa sobom ovu jednu misao: Bog je vjeran. On vas nije napustio. Ben je kod kuće. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Hodajte u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Neka vas u tom hodu prati zagovor onih koji su već stigli na cilj, gdje nema suza, samo vječni susret. Amen.