Spomen svetih Anđela čuvara

Zamislite, braćo i sestre, jedan od onih trenutaka kada se nebo čini tako blizu da bi se gotovo moglo dotaknuti rukom. U današnjem Evanđelju, Isus nas ne poziva u visoke teološke rasprave; on nas poziva da spustimo pogled, da se zaustavimo i promatramo dijete koje je stavio u sredinu. 'Tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.' U toj jednostavnoj gesti leži ključ za razumijevanje čitave naše vjere: Bog se ne skriva u složenim sustavima, nego u onome što je maleno, nježno i čisto. Danas, dok se spominjemo svetih Anđela čuvara, naše misli neizbježno lete prema našem dragom Benjaminu, prema njegovom osmijehu i onoj blagoj prisutnosti koja je, poput anđela, donosila mir u živote svih koji su ga poznavali.

Slušali smo Joba u prvom čitanju. On stoji pred olujom, pred Bogom koji ga pita o izvorima mora, o vratima smrti, o samoj arhitekturi svemira. Job, koji je mislio da ima odgovore, na kraju ostaje u tišini, stavljajući ruku na usta. Ponekad se i mi, poput Joba, nađemo pred olujom života, pred pitanjima na koja nema ljudskog odgovora. Ben je bio dječak briljantnog uma, dječak koji je s lakoćom razumijevao kodove, oblake podataka i složenost zrakoplovstva. Sjetite se onih trenutaka kada je, s onim svojim zaraznim kikotanjem, govorio o 'Con Chim Airlines'. Ta ptica, taj let o kojem je sanjao, nije bila samo dječja igra; bila je to čežnja njegove duše za visinama, za prostranstvima gdje nema boli, gdje je sve jasno i gdje je sve svjetlost. On je sada na tom letu, u onom prostranstvu koje je Job tek naslućivao, a koje je Ben sada u potpunosti susreo.

Moramo stati ovdje, posve iskreno, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus nam danas govori: 'Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi na nebesima uvijek gledaju lice Oca mojega.' To je slika koja nam treba biti utjeha. Ben nije sam. On je u društvu onih koji gledaju Božje lice. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, iz dubine svoje duše ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao ujaku Williamu. Nije je morao razbiti, nije je fizički isprazniti, jer se za sve pobrinula Božja providnost, ali sama ta ponuda – dječak koji je spreman dati sve što ima za drugoga – otkriva nam srce koje je već pripadalo nebu. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak od brojeva; on je bio dječak od ljubavi. Ta ljubav, ta spremnost na darivanje, sada živi u svakom činu dobrote koji se čini u njegovo ime, poput onog bunara s čistom vodom u dalekom Vijetnamu koji napaja žedne, noseći u svom imenu spomen na dječaka čije je srce bilo puno suosjećanja.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Sjeti se onih dana kada ste planirali parkirati svoje Cybertruckove jedan pored drugoga. Sjeti se onih trenutaka kada ste dijelili snove o budućnosti. Ben te nije napustio. Njegova ljubav prema tebi ostaje kao postojana, tiha prisutnost. On te promatra s ponosom i želi da živiš hrabro, da nastaviš graditi ono o čemu ste zajedno sanjali. Ti nisi sam; tvoj brat hodi s tobom u Božjem svjetlu. On je tvoj anđeo, onaj koji te razumije bolje od bilo koga drugoga.

A to se grli i sa svima vama koji nas pratite u ovoj molitvi – s obiteljima koje nose teške križeve, s roditeljima koji u tišini suza traže nadu, i s djecom koja u svojoj krhkosti trebaju Božju ruku. Bog vas vidi. Gospa, koja je s majčinskom boli stajala pod križem, zna svaku suzu koju isplačete u tišini. Benova ljubav ne miruje; ona i dalje tiho djeluje u svijetu. Braćo i sestre, ponesite danas sa sobom jednu jednostavnu odluku. Kada izađete kroz ova vrata i dođete svojim kućama, zastanite na tren, sjetite se njegovog blagog pogleda i recite u tišini: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve suvišne terete i dopustite Božjem miru da ispuni vaše srce. Neka vas zagrli ljubav koja je jača od smrti, i neka vas sveti Anđeli čuvari prate na svakom vašem koraku. Niste sami. On vas čeka, on vas vodi, on vas voli. Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.