Subota dvadeset sedme sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, trenutak u kojem netko iz gomile, ponesen ljepotom nečijih riječi ili čistoćom nečijeg postojanja, ne može a da ne uzvikne iz dubine svoga srca: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ To je vapaj prepoznavanja. To je trenutak kada čovjek, gledajući dobro u drugome, želi blagosloviti izvor iz kojega je to dobro poteklo. Žena u današnjem Evanđelju nije samo pohvalila Isusa; ona je instinktivno tražila korijene te svjetlosti, želeći dodirnuti ono ljudsko, ono majčinsko, ono što je oblikovalo Spasitelja. Isus joj, međutim, ne odgovara poricanjem te ljubavi, nego njezinim uzdizanjem. „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“, kaže On. On nam time ne oduzima naše zemaljske ljubavi, nego ih otvara prema nebu. On nam pokazuje da svaka majka, svaki otac, svaka obitelj koja čuva Božju riječ, postaje dio jedne veće, vječne obitelji.

Ta slika – prepoznavanje blagoslova u onome što nam je blisko i drago – vodi nas ravno u srce našega Benjamina. Sjetite se onog prizora, tako jednostavnog, a opet tako punog mira: Ben i Ryan stoje zajedno u crkvi, umotani u zimske kapute, stojeći pred kipom Srca Isusova. Svjetlost votivnih svijeća obasjava njihova lica, a oni, s onim svojim blagim, djetinjim osmijesima, izgledaju kao da su u svome prirodnom domu. Ben nije bio dječak koji je samo promatrao svijet kroz ekrane svojih zrakoplova ili kodove koje je pisao; on je bio dječak koji je znao gdje je izvor njegove snage. On je slušao riječ Božju u tišini svoga srca, u onoj neizmjernoj ljubavi koju je dijelio sa svojom obitelji, u onoj spremnosti da bude 'čovjek za druge'.

Sjetite se, dok dublje ulazimo u ovo, one njegove neobične, prekrasne geste kada je, sa svojih petnaest godina, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu. Nije bilo važno što ta kasica nije bila razbijena, što novac nije bio nužan. Ono što je ostalo, ono što je zapisano u vječnosti, jest sama ponuda. To je bio Ben: dječak koji je instinktivno osjećao da je ljubav nešto što se daje, nešto što se dijeli, nešto što ne poznaje granice. On je, u svojoj dječjoj jednostavnosti, već 'čuvao riječ Božju' o kojoj Isus govori. On je živio evanđelje darivanja.

Moramo stati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

U prvom čitanju, Pavao nam govori o slobodi djece Božje. On kaže: „Zaista, svi ste sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu.“ To je naša prava baština. Ben više nije ograničen zakonima ovoga svijeta, nije ograničen tijelom koje je trpjelo. On je sada slobodan, on je sada jedan od onih koji su „obukli Krista“. Zamislite ga sada, ne više kao dječaka koji se bori, nego kao dječaka koji leti – onako kako je uvijek sanjao, s onom istom strašću za 'Con Chim Airlines', ali sada u prostranstvima neba gdje nema granica, gdje nema 'airport spottinga' jer je on sam postao dio tog nebeskog pogleda na naš svijet.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio toliko trenutaka – od muzeja zrakoplova do onih mirnih trenutaka u kafićima – znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada tvoj zagovornik. On te gleda s istim onim ponosom s kojim si ti gledao njega. Nastavi živjeti punim plućima, jer to je ono što bi Ben želio. On je s tobom u svakom tvom koraku, u svakoj tvojoj radosti i u svakoj tvojoj suzi. Njegova ljubav je postala dio tvoje snage.

Draga obitelji, i svi vi koji nosite teške križeve, pogledajte u današnju Riječ: „Gospodin se vječno sjeća Saveza svoga.“ To nije puka fraza. To je obećanje. Bog se sjeća Benjamina. Bog se sjeća svakog njegovog osmijeha, svakog njegovog sna, svakog njegovog dobrog djela. I Bog se sjeća vas. On vas ne zaboravlja u vašoj boli. On čuje vaš vapaj, on vidi vašu ljubav koja ne prestaje. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za one koji su žedni, tako i vaša ljubav danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Vaša bol, prikazana Bogu, rađa životom na mjestima gdje ga nije bilo.

Zato, kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom ovu jednostavnu misao: vi ste blagoslovljeni. Ne zato što je vaš život lak, nego zato što ste voljeli, jer ste primili dar života u Benjaminu i jer ste ga vratili Bogu s povjerenjem. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Bog vas ne osuđuje, On vas ljubi. Ben vas čeka, on vas voli, i on vas poziva da nastavite hodati u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama.