U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi za stolom s laptopom, okružen linijama koda koje za većinu nas ostaju nerazumljiva tajna, ali za njega su bile poput glazbe. Benjamin Vo nije bio samo dječak koji je razumio tehnologiju; on je bio dječak koji je razumio jezik stvaranja. Sjećate li se one njegove fascinacije zrakoplovima, onog sna o 'Con Chim Airlinesu'? Kada bi govorio o tome, njegovo bi lice postalo mapa radosti. On nije samo gledao u nebo; on je u svojoj mašti već crtao putanje, već je letio. Taj briljantni um, ta dječja znatiželja koja ga je tjerala da uči o AWS okruženjima dok su njegovi vršnjaci tek otkrivali svijet, bila je dar. Bio je to dar koji je svjedočio o Bogu koji nam daje um da istražujemo Njegova čudesa.
U današnjem prvom čitanju, sveti Ivan prima nalog od anđela: 'Uzmi i progutaj svitak.' Čudan je to nalog. Svitak je u ustima sladak kao med, ali u utrobi postaje gorak. To je možda najiskrenija slika ljudskog života koju možemo zamisliti. Postoje trenuci, poput onih kada ste s Benom promatrali polijetanje zrakoplova ili kada ste s njim dijelili obiteljske obroke, koji su bili čista slatkoća, med na nepcu. A onda, postoji ona gorčina – ona duboka, neizreciva bol koja se nastani u utrobi pet mjeseci nakon što je on otišao kući Ocu. Ta gorčina nije znak da je vjera zakazala. Naprotiv, to je dokaz da smo istinski ljubili. Da nismo ljubili tako duboko, ne bi bilo te gorčine. Ali čujte što anđeo kaže Ivanu: 'Moraš opet prorokovati.' Život se mora nastaviti. Ljubav mora nastaviti govoriti.
Draga mama Thao, dragi tata Alane, znam da je pet mjeseci prekratko vrijeme da bi se utišala praznina u vašem domu. Znam da u onim trenucima kada se kod kuće sve smiri, kada se sjetite njegovog osmijeha ili onog trenutka kada je, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu, srce zaboli. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. To je bio Ben. On nije bio usmjeren na sebe. On je bio usmjeren na ljubav. Ta ponuda nije bila samo dječja gesta; to je bila duša koja je već tada, u svojoj petnaestoj godini, razumjela što znači biti Kristov učenik.
U Evanđelju danas, Isus ulazi u hram i čisti ga. On vidi trgovce, vidi buku, vidi kako se dom molitve pretvorio u mjesto gdje se trguje. On kaže: 'Dom moj bit će dom molitve.' Možda se ponekad osjećate kao da je vaš dom, koji je nekada bio ispunjen Benovim smijehom i njegovim pričama o zrakoplovima, sada postao mjesto tišine koja boli. Možda se pitate gdje je Bog u toj tišini. Isus ne čisti hram jer mu smetaju ljudi; on ga čisti jer želi da taj prostor ponovno bude mjesto susreta. Vaša tuga, vaša bol, vaše suze – to su sada vaši hramovi molitve. Ne bojte se donijeti tu bol pred Gospodina. On ne traži od vas da budete jaki i da sve pospremite prije nego Mu priđete. On želi ući u taj 'hram' vaše obitelji baš takav kakav jest, sa svom svojom tugom, i pretvoriti ga u mjesto gdje Njegova utjeha može prebivati.
Želim vam reći nešto vrlo važno, nešto što nosim u srcu za vas. Ponekad, u tuzi, roditelji znaju nositi teret koji im ne pripada. Znaju se pojaviti misli: 'Što da sam učinio drugačije? Što da sam primijetio ranije?' Čujete li me sada? Niste krivi. Bolest nije kazna, niti je bila vaš propust. Niste mogli predvidjeti, niste mogli spriječiti. Niste zakazali kao roditelji. Benjamin je bio savršeno voljen, a ta ljubav ne prestaje s njegovim odlaskom. Ona se samo mijenja, ona postaje tiša, ali dublja. Otpustite taj kamen krivnje. Bog vas ne optužuje. On vas grli u vašoj boli. On plače s vama, baš kao što je plakao nad Jeruzalemom.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru i snove, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.
Isus je svakog dana učio u hramu, a narod je visio o njegovim riječima. I danas, On uči u hramu vašeg srca. Njegova riječ je ona koja nas hrani. 'Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje!' – pjeva psalmist. Neka ta slatkoća Božje riječi bude vaš oslonac kada gorčina života postane preteška. Bog ne zaboravlja. Bog ne napušta. On je onaj koji drži i vas i Benjamina u svojoj vječnoj ruci.
Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom ovu misao: Bog ne traži od vas da budete jaki. On traži da budete Njegovi. On traži da mu dopustite da vas tješi. Ako vam je danas teško, recite Mu to. Recite Mu: 'Gospodine, ovdje sam, i boli me.' I osjetit ćete kako On stavlja ruku na vaše rame. Niste sami. Ben je s vama, u svakom sjećanju, u svakom osmijehu, u svakoj molitvi. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni danas. Neka vas Njegova ljubav, koja je jača od smrti, čuva u svakom koraku koji činite. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas svojim licem obasja i neka vam podari svoj mir. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin vas blagoslovio i čuvao, neka vas obasja svojim licem i podari vam mir. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.