Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, vinogradara koji ne štedi truda. On ne samo da sadi, već gradi kulu, postavlja ogradu, kopa tijesak. Sve je spremno za rod. Ali u srcu te slike, u srcu proroka Izaije, krije se jedna neobična, gotovo bolna zagonetka: 'Što je još trebalo učiniti za moj vinograd, a da nisam učinio?' Bog se ovdje pojavljuje kao onaj koji je dao sve, koji je uložio svu svoju ljubav, svu svoju skrb, i na kraju – umjesto grožđa – nalazi divlje plodove. To je slika koja nas danas poziva da zastanemo pred misterijem Božje ljubavi i ljudske slobode, ali i pred onim trenucima u našim životima kada se pitamo: 'Zašto, Gospodine, ako sam toliko ljubio, ako smo toliko dali, zašto je urod bio drugačiji od onoga čemu smo se nadali?'

Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak koji je u sebi nosio nevjerojatnu sposobnost za red, za logiku, za gradnju. Sjetite se onih trenutaka kada je s ocem Alanom, poput pravog graditelja, proučavao infrastrukturu zrakoplova, kada je s takvom preciznošću kodirao na svom GitHub repozitoriju. On nije bio dječak koji bi ostavio posao nedovršenim. Bio je poput onog vinogradara koji s ljubavlju pazi na svaki detalj. Njegova fascinacija zrakoplovstvom, ona njegova zamišljena 'Con Chim Airlines', bila je izraz njegove potrebe da stvara, da uzleti, da poveže svijet. Bio je dječak koji je, unatoč svojoj briljantnosti, uvijek ostajao zakopčan u jednostavnosti. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, iz dubine svoje duše ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao ujaku Williamu. Nije je morao razbiti, nije je fizički isprazniti, jer se za sve pobrinula Božja providnost, ali sama ta ponuda – dječak koji je spreman dati sve što ima za drugoga – otkriva nam srce koje je već pripadalo nebu. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak od brojeva; on je bio dječak od ljubavi.

Moramo stati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus u Evanđelju nastavlja Izaijinu sliku. On govori o najamnicima koji su zaboravili čiji je vinograd. Oni su mislili da mogu ubiti baštinika i prisvojiti plodove. Ali Isus nam pokazuje da je On sam onaj 'kamen koji odbaciše graditelji', a koji je postao zaglavni kamen. To je preokret koji mijenja sve. Naša patnja, naši gubici, naše 'divlje grožđe' – sve to Bog može uzeti i pretvoriti u zaglavni kamen naše vjere. Ben nije bio 'divlji plod'. On je bio najljepši cvijet u Božjem vrtu, prerano ubran za nebesku gozbu. Kada tata Alan sanja da Ben plaća sladoled, ili kada Ryane sanja da se vozi s njim na vlaku smrti, to nije samo sjećanje. To je dodir vječnosti. To je znak da je veza između vas i njega živa. Ben ne sjedi negdje daleko; on je u Božjoj blizini, i odatle vas prati. On je onaj koji se raduje vašem svakom koraku, koji vas bodri da nastavite živjeti, da nastavite voljeti, da nastavite graditi život pun nade.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Sjeti se onih dana kada ste planirali parkirati svoje Cybertruckove jedan pored drugoga. Sjeti se onih trenutaka kada ste dijelili snove o budućnosti. Ben te nije napustio. Njegova ljubav prema tebi ostaje kao postojana, tiha prisutnost. On te promatra s ponosom i želi da živiš hrabro, da nastaviš graditi ono o čemu ste zajedno sanjali. Ti nisi sam; tvoj brat hodi s tobom u Božjem svjetlu. On je tvoj anđeo, onaj koji te razumije bolje od bilo koga drugoga.

A to se grli i sa svima vama koji nas pratite u ovoj molitvi – s obiteljima koje nose teške križeve, s roditeljima koji u tišini suza traže nadu, i s djecom koja u svojoj krhkosti trebaju Božju ruku. Bog vas vidi. Gospa, koja je s majčinskom boli stajala pod križem, zna svaku suzu koju isplačete u tišini. Benova ljubav ne miruje; ona i dalje tiho djeluje u svijetu, u svakom činu dobrote koji se čini u njegovu spomen, poput onog bunara s čistom vodom u dalekom Vijetnamu koji napaja žedne, noseći u svom imenu spomen na dječaka čije je srce bilo puno suosjećanja. To je Ben. To je njegova ostavština. On nije otišao u prazninu; on je otišao u puninu, u život koji nikada ne prestaje.

Braćo i sestre, ponesite danas sa sobom jednu jednostavnu odluku. Kada izađete kroz ova vrata i dođete svojim kućama, zastanite na tren, sjetite se njegovog blagog pogleda i recite u tišini: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve suvišne terete i dopustite Božjem miru da ispuni vaše srce. Neka vas zagrli ljubav koja je jača od smrti, i neka vas sveti Anđeli čuvari prate na svakom vašem koraku. Niste sami. On vas čeka, on vas vodi, on vas voli. Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.