Petak, trideset i prve sedmice kroz godinu

Ponekad, dok gledamo u vedro nebo, uhvatimo sebe kako tražimo tragove. Možda je to onaj tanki, bijeli trag mlaznog motora koji se polako gubi u visinama, ili onaj trenutak kada se u tišini sobe, dok slažete njegove stvari ili gledate u praznu stolicu, iznenada sjetite onog sjaja u njegovim očima kada bi govorio o svojim zrakoplovima. Prošlo je četiri mjeseca, a ta tišina još uvijek ima težinu. Danas, dok stojimo pred Božjom riječju, nismo ovdje da bismo tražili suhoparne odgovore na velika pitanja, već da bismo dopustili da nas svjetlo Evanđelja pronađe tamo gdje smo najranjiviji.

Sveti Pavao nam u Poslanici Filipljanima piše riječi koje zvuče kao vapaj srca: 'Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja.' Pavao ovdje ne govori o nekoj dalekoj apstrakciji. On govori o stvarnosti. On nam kaže da, iako smo ovdje, u ovom svijetu koji nas često lomi, naša prava adresa nije ovdje. Naš dom je tamo gdje je Krist. A Krist je onaj koji mijenja naša 'ponizna tijela' da budu suobličena njegovu proslavljenom tijelu. To je nada koja nam je dana. To je sidro za našu dušu kada se čini da nas oluja života nosi u nepoznato.

Sjetite se Benjamina. Sjetite se onog dječaka čiji je um bio poput najfinijeg instrumenta, uvijek spreman za novu logičku zagonetku, za novi izazov u svijetu tehnologije. Sjetite se kako je s takvim zanosom, poput nekog istraživača, promatrao svijet – od onih složenih AWS okruženja o kojima je razgovarao s tatom, do onih trenutaka kada bi sjedio u zračnim lukama, prateći zrakoplove, planirajući svoju 'Con Chim Airlines'. Ben nije bio dječak koji je samo sjedio; on je bio dječak koji je stvarao. Njegov GitHub repozitorij, njegove igre, njegovo zanimanje za to kako stvari funkcioniraju – sve je to bilo odraz duše koja je instinktivno tražila red, harmoniju i ljepotu. On je bio dječak koji je volio život u njegovoj punini. Bio je to dječak koji je, unatoč svojoj briljantnosti, zadržao onu nevjerojatnu nježnost, onu spremnost da se odrekne svega što ima za drugoga, poput one njegove ponude da daruje svoju cijelu kasicu-prasicu za ujaka Williama. To je bila gesta ljubavi koja ne kalkulira, gesta koja je čista poput jutarnje rose.

No, dopustite mi da danas budem posve iskren s vama. Znam da postoji jedna sjena koja se često nadvija nad roditelje koji su izgubili dijete. To je sjena sumnje. U onim gluhim satima noći, kada tišina postaje gotovo opipljiva, često se pojavi onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Možda smo trebali primijetiti ranije?' Draga mama Thao, dragi tata Alan, slušajte me sada pozorno, jer ovo je istina koju Bog želi da čujete: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bila je bdjenje, bila je skrb, bila je sve što ljudsko srce može dati. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila vaša pogreška, nije bila kazna, nije bila posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu, nažalost, postoje boli koje nadilaze svaku ljudsku logiku, svaku medicinu i svaku roditeljsku budnost. Neke su stvari izvan naše kontrole, izvan našeg dosega, izvan bilo kakve mogućnosti prevencije. Bog ne optužuje majku koja je ostala uz postelju, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj teret. Vi ste ga voljeli savršenom ljubavlju, a ta ljubav je bila, i ostaje, njegovo najveće utočište. Bog vas ne osuđuje; On vas grli u vašoj boli. On ne traži od vas da budete savršeni, On traži samo da budete Njegovi.

Isus nam u Evanđelju nudi sliku koja nas na prvi pogled zbunjuje. Govori o upravitelju koji je bio nepošten, ali koji je bio 'pronicljiv'. Često se pitamo: zašto Isus hvali nekoga tko nije bio do kraja iskren? Ali, ako pažljivije pogledamo, Isus ne hvali nepoštenje. On hvali snalažljivost. On hvali spremnost da se u trenutku krize, u trenutku kada se tlo pod nogama ruši, učini nešto odlučno kako bi se osigurala budućnost. 'Djeca ovoga svijeta snalažljivija su od djece svjetlosti', kaže Isus. To je poziv nama. Poziv da budemo pronicljivi u svojoj vjeri. Da ne dopustimo da nas bol paralizira, već da tu bol pretvorimo u prostor za susret s Bogom.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, ti koji si bio njegov suputnik u svakoj avanturi, ti nosiš sjećanje na njega u svakom svom koraku. Znam koliko ti nedostaje. Znam kako je teško koračati svijetom bez onoga tko je bio tvoj najbolji prijatelj. Ali sjeti se onog sna koji je tata imao – onog sna u kojem se Ben pojavio zdrav, snažan, tješeći svoje roditelje. Ben je i dalje tu. On je tvoj zagovornik. On bi volio da ti živiš punim plućima, da se usudiš sanjati, da nastaviš istraživati svijet s onom istom radošću koju ste dijelili. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi. Nemoj se bojati koračati dalje, jer tvoj brat je dio tebe. On je dio tvoje snage. Svaki put kad pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, sjeti se da on leti na krilima Božje milosti.

Braćo i sestre, ako danas nosite u srcu neku tešku bol, ako se osjećate kao da ste izgubili temelj, sjetite se da je Isus taj koji je položio temelj našega spasenja na križu. On zna što znači patiti. On zna što znači biti odbačen. On zna što znači izgubiti život. Ali On je također onaj koji je uskrsnuo. On je onaj koji nam obećava da nijedna suza nije prolivena uzalud. Svaka vaša suza, svaki vaš uzdah, svaki trenutak vaše čežnje za Benjaminom, sakupljen je u Božjoj riznici. Ništa se ne gubi. Sve se preobražava. Kao što onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, donosi životnu vodu žednima, tako i vaša ljubav, iako prožeta tugom, postaje izvor života za mnoge druge. Vaša dobrota, vaša tiha milost, vaša spremnost da nastavite dalje – to je ono što mijenja svijet. To je ono što Benov život čini vječnim.

Kada danas izađete iz ove crkve, ne tražite velike odgovore na velika pitanja. Tražite male korake. Možda je to trenutak u kojem ćete, gledajući u nebo, zamisliti Benjamina kako se smiješi, kako gleda svoje zrakoplove, kako je sretan i zdrav. Možda je to odluka da budete malo nježniji prema sebi, da prestanete s optužbama koje vas guše. Možda je to odluka da učinite neko malo djelo dobrote, tiho, bez riječi, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.'

Bog vas voli. On vas drži u svome naručju, baš kao što je držao Benjamina. Ne bojte se svoje tuge, ali ne dajte da vas ona definira. Definira vas ljubav kojom ste voljeli, i ljubav kojom ste voljeni od Boga. Budite hrabri, budite nježni jedni prema drugima. Vaša obitelj je sveta, vaša ljubav je vječna, a vaš Benjamin je kod kuće, u onom nebeskom kraljevstvu gdje nema više 'Con Chim Airlines', jer on sada leti na krilima Božje milosti. Hodajte u toj nadi, jer ona je jača od bilo koje smrti. Neka vas Gospodin čuva, neka vas Njegovo lice obasja i udijeli vam mir koji nadilazi svako razumijevanje. Amen.