Četvrtak dvadeset i četvrte tjedan kroz godinu

Zamislite na trenutak ženu koja tiho ulazi u tuđu kuću, s malom alabasternom bočicom mirisnog ulja u rukama. Ona ne govori ništa. Njezin hod je tih, njezini koraci oprezni, ali njezino srce govori jezikom koji svatko razumije, jezikom duboke boli i još dublje zahvalnosti. Ona stane iza Isusa, kod njegovih nogu, i u tišini počinje plakati. Suze joj kvase Isusove noge, a ona ih briše svojom kosom, ljubi ih i premaže miomirisom. U toj jednostavnoj, dirljivoj slici iz današnjeg Evanđelja vidimo prizor koji ne traži teološke rasprave; on traži samo jedno – otvoreno srce koje zna što znači biti ljubljen i što znači primiti oprost.

Sveti nam Pavao u prvom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima podsjeća na temelje naše vjere, na onu radosnu vijest koju je primio i koju nam predaje: da je Krist umro za naše grijehe, da je pokopan i da je uskrsnuo treći dan. Pavao govori o milosti. Kaže: 'Ali milošću Božjom jesam to što jesam, i njegova milost prema meni nije bila uzaludna.' Gledamo te riječi i pitamo se kako se one zrcale u našim životima, osobito kada se nađemo suočeni s gubicima koji nam se čine preteškima za nositi. Tri su duga mjeseca prošla otkako je naš dragi Benjamin Vo završio svoj zemaljski hod i otišao u Božji zagrljaj. Alane, Thao, Ryane, znam da postoje trenuci kada vas tišina u kući pritišće, kada se sjećanja na Benov blagi osmijeh, na njegovu znatiželju i na njegovu bezgraničnu dobrotu sudare s prazninom.

Moramo zastati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da se u onim tichim noćnim satima, kada se umiri sav svijet, u roditeljskom srcu zna pojaviti ona najteža, najskrivenija sjena: sumnja i samookrivljavanje. Pojavi se onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici na putovanjima, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi.

Sada se događa obrat. Pogledajte kako Isus odgovara Simonu farizeju, koji u svojoj samodostatnosti osuđuje ženu koja plače. Isus postavlja pitanje o dvoje dužnika, od kojih jedan duguje mnogo, a drugi malo. I onaj kome je više oprošteno, pokazuje veću ljubav. Ben je bio dječak iznimnoga uma, briljantni mladić koji je s lakoćom razumio složenost tehnologije, programirao vlastite igre i sanjao o onoj svojoj predivnoj ideji za 'Con Chim Airlines', o kojoj bi uvijek pričao s blagim, zaraznim gigotom i osmijehom. Ali ono po čemu ga pamtimo, ono što ostaje poput neizbrisivog pečata u vašim srcima, jest njegova nevjerojatna, djetinje čista dobrota. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, unaprijed odlučan i posve spontan, želio ponuditi cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On je razumio da pravi život nije u onome što čuvamo za sebe, nego u onome što smo spremni darovati iz ljubavi.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo, sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka i razgovora. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni, baš kao što je tata vidio u onom snu u kojem je Ben bio zdrav, snažan i nasmijan, govoreći da je prošao sve. On je sada u sigurnim rukama Oca.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe i bore se sa svojim bolestima. Bog vas vidi. Gospa, koja je s majčinskom nježnošću pratila Isusa na njegovu putu, stoji uz svakoga tko plače. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama.