Četvrtak dvadeset treće sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, trenutak u kojem dječak stoji pred velikom, staklenom stijenom zračne luke. Njegove oči, bistre i pune znatiželje, ne vide samo metal i kerozin; on vidi čudo inženjerstva, on vidi mogućnost leta, on vidi povezivanje dalekih svjetova. Naš dragi Benjamin Vo bio je upravo takav dječak. Njegova fascinacija zrakoplovima, posebno Boeingom 737, nije bila samo hobi; to je bio izraz njegove duše koja je uvijek težila visinama, uvijek tražila način da razumije kako stvari funkcioniraju, kako se svijet drži na okupu. Gledajući ga kako s takvim žarom pokazuje Ryanu detalje na pisti, čovjek je mogao osjetiti čistu radost otkrivanja. Ben je bio dječak koji je učio, koji je kodirao, koji je sanjao o 'Con Chim Airlines', dječak čiji je um bio brz, a srce još brže u svojoj plemenitosti.

Sveti Pavao nam danas u prvom čitanju govori nešto što na prvi pogled zvuči kao oštro upozorenje: 'Spoznaja nadima, a ljubav izgrađuje.' Pavao nas podsjeća da nije dovoljno znati mnogo, nije dovoljno imati briljantan um – a Ben ga je zasigurno imao – ako to znanje nije prožeto ljubavlju. Pavao piše o onima koji misle da znaju, ali zapravo ne znaju kako treba. Za nas, koji danas stojimo ovdje dva mjeseca nakon što je Ben otišao u vječnost, ove riječi odzvanjaju s posebnom težinom. Često pokušavamo 'znati' zašto se stvari događaju. Pokušavamo analizirati, tražiti logičke uzroke, pokušavamo shvatiti zašto je jedan tako mlad i briljantan život morao završiti svoj zemaljski let. Ali Pavao nam govori: 'Ako tko ljubi Boga, taj je od njega spoznat.' To je naša jedina prava sigurnost. Ne naša spoznaja o svijetu, nego činjenica da nas Bog poznaje, da nas je On oblikovao u majčinoj utrobi, kao što kaže psalmist, i da nas On drži u svojoj ruci, čak i kad nam se čini da smo izgubljeni u oblacima tuge.

Moramo biti iskreni jedni prema drugima. Bol je stvarna. Ona nije teorija. Alane i Thao, znam da postoje jutra kada se probudite i kada je težina gubitka gotovo fizička. Znam da u toj tišini, kada se sjećanja na Bena vrate – možda onaj njegov osmijeh dok jede ljutu hranu u Bangkoku, ili ona njegova spremnost da ponudi svoju kasicu-prasicu za ujaka Williama – uvuče se i onaj tihi, razarajući glas sumnje. Taj glas koji vas pita: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Dopustite mi da vam danas, u ime Isusa koji je došao da nas oslobodi svakog tereta, kažem istinu: to nije vaša krivnja. Bolest nije kazna. Niste propustili ništa. Vi ste Bena voljeli savršenom, roditeljskom ljubavlju. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi heroji. Bog vas ne optužuje, i vi nemate pravo optuživati sebe. Niste propustili nikakav detalj, niste previdjeli nikakvu skrb. Neki su križevi izvan ljudske kontrole, a vi ste svoj križ nosili s dostojanstvom koje nadilazi ljudsku snagu. Otpustite taj teret krivnje; on vam ne pripada.

Sada se događa obrat. Isus u Evanđelju po Luki progovara: 'Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze.' I onda dodaje: 'Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.' Ovo je hinge naše vjere. Isus nas ne poziva na filozofiju, nego na radikalnu ljubav. On nas poziva da budemo 'djeca Svevišnjega'. Kako biti milosrdan kada nam je srce slomljeno? Kako ljubiti kada osjećamo da nam je oduzeto ono najdraže? Upravo tako što ćemo dopustiti da nas Bog poznaje. Kada smo 'spoznati' od Boga, kada osjetimo Njegovu ljubav, tada možemo početi opraštati sebi, opraštati svijetu, i nastaviti živjeti. Ben je to znao. Njegova ponuda da da sve što ima – iako nije morao – bila je odraz te božanske logike. On nije kalkulirao. On je volio.

Ryane, dragi brate, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da je tvoj život sada drugačiji, da su mnogi planovi ostali nedovršeni. Ali Ben je uvijek s tobom. On je u onoj ljubavi koju nosiš u sebi, u svakom tvom sjećanju na zajedničko 'spotanje' aviona. Živi za njega, budi hrabar, nastavi sanjati. On je ponosan na tebe. Svaki tvoj korak naprijed je nastavak njegovog leta. Ben je sada na mjestu gdje više nema 'testova', gdje nema 'kvara u sustavu', gdje je on onaj isti briljantan dječak, ali sada u punini Božje svjetlosti. Sjetite se onog sna koji je tata imao: Ben je bio zdrav, snažan, spreman za život. To nije bio samo san, to je bila istina o njegovom stanju u Bogu. On je živ, on vas gleda, on vas voli.

Benova ljubav nastavlja teći. Onaj bunar u Cà Mauu, ta čista voda koja teče u njegovo ime, to je Benjamin koji i dalje služi, koji i dalje daje. To je zakon ljubavi koji nikada ne prestaje. Svaki put kad učinite djelo milosrđa, svaki put kad se sjetite Benjamina s ljubavlju umjesto sa suzama, vi nastavljate njegov let. Vi dokazujete da ljubav nije vezana za tijelo, nego za dušu koja ostaje povezana s Bogom. Vi niste sami. Bog koji je stvorio Bena, koji je udahnuo u njega onu briljantnu radoznalost i onu nježnu dušu, sada drži i vas. On vas vidi u svakoj suzi, u svakom uzdahu. On je tu.

Što možete ponijeti sa sobom iz ove crkve danas? Isus nam kaže: 'Praštajte i bit će vam oprošteno. Dajite i dat će vam se.' Evo jedne male, konkretne stvari: kada dođete kući, uzmite trenutak tišine. Ne pokušavajte riješiti sve probleme svijeta. Samo se sjetite Bena kako se smiješi, kako vas gleda s ponosom. Recite mu: 'Ben, danas ću živjeti za nas oboje.' I onda, budite nježni prema sebi. Oprostite sebi sve ono za što se optužujete. To je najveći dar koji možete dati Benjaminu. On vas ne želi vidjeti slomljene pod teretom krivnje; on vas želi vidjeti kako živite, kako se smijete, kako volite, baš kao što je on volio. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i čuva. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je siguran, a tvoja ljubav ostaje svjetlo koje nas vodi prema Domu. Amen.