U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite, na trenutak, scenu iz jednog obiteljskog albuma. To je ona fotografija na kojoj Ben stoji uz svoga brata Ryana i svoga tatu. Dan je sunčan, zemlja pod nogama je suha, a u pozadini se zrcali mirno jezero. U tom kadru, Ben ne gleda u kameru s nekom pozom; on zrači onim svojim toplim, iskrenim osmijehom, stojeći uz brata koji nosi svoju omiljenu majicu s likom superjunaka. To je trenutak čiste, nepatvorene radosti. U tom trenutku, Ben nije bio dječak koji se bori s bolešću, nije bio dječak koji razmišlja o kodovima za 'Con Chim Airlines', niti je bio dječak koji je prerano morao odrasti. U tom trenutku, on je bio jednostavno Ben – sin, brat, dječak koji voli život i koji je okružen onima koji su mu cijeli svijet.
Danas, dok slavimo spomen Muke svetog Ivana Krstitelja, taj se mirni prizor s fotografije sudara s jednom od najtežih stranica Evanđelja. Gledamo Ivana u tamnici. Gledamo kralja Heroda, rastrganog između straha i taštine, i gledamo jedan okrutan, nepravedan kraj. Ivan Krstitelj nije bio čovjek koji je tražio moć ili bogatstvo. On je bio glas koji viče u pustinji, čovjek čija je hrabrost bila u njegovoj istini. A ipak, ta istina ga je dovela do tamnice, a zatim i do pogubljenja. Zašto? Zbog jedne nepromišljene zakletve, zbog jedne gozbe, zbog jedne želje koja je bila izrečena u trenu, a koja je zapečatila sudbinu pravednika.
Prošlo je dva mjeseca od onog 13. lipnja 2026., kada je naš Benjamin Vo završio svoj zemaljski hod. Alane, Thao, Ryane… znamo da su ovi tjedni bili poput te pustinje u kojoj je Ivan boravio. Znamo da je praznina u vašem domu postala glasnija od bilo koje riječi. Danas, kad čujemo o Ivanu, možda se u vama budi ono ljudsko pitanje: zašto pravednici moraju patiti? Zašto se životni put jednog dječaka poput Bena, koji je imao toliko ljubavi, toliko inteligencije, toliko snova o letenju i pticama, prekida u trenutku kad bi trebao tek raširiti krila?
Sveti Pavao nam u prvom čitanju nudi ključ za razumijevanje ove 'ludosti'. On piše Korinćanima: 'Bog je ludo svijeta izabrao da posrami mudre, i Bog je slabe svijeta izabrao da posrami jake.' Pavao nas podsjeća da naše ljudske kategorije – tko je jak, tko je uspješan, tko je 'nešto' – nemaju nikakve veze s Božjom logikom. Benjamin je bio briljantan dječak. Njegova sposobnost da razumije složene sustave, njegova fascinacija tehnologijom, to je bila mudrost koju je svijet prepoznavao. Ali njegova prava snaga, ona koja ga čini sličnim svetom Ivanu, bila je njegova nježnost. Sjetite se onog trenutka kada je, kao dječak, ponudio svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. To nije bila 'mudrost' svijeta koja računa profit i gubitak. To je bila mudrost srca, ona 'ludost' o kojoj Pavao govori, koja zna da je dati sebe – sve što imaš – jedini način da zaista posjeduješ život.
Moramo reći istinu prije nego što potražimo utjehu. Istina je da boli. Istina je da se u tišini noći, Alane i Thao, možda pitate: 'Jesmo li mogli nešto promijeniti? Je li negdje bila neka greška u našem bdijenju?' Dopustite mi da vam danas kažem, s potpunom sigurnošću Božje ljubavi: niste krivi. Baš kao što Isus nije okrivio roditelje slijepca, tako ni Bog ne gleda na Benovu bolest kao na vaš propust. Bolest je dio krhkosti svijeta, ona dolazi izvan naših ruku. Vi ste Benjamina okružili ljubavlju koja je bila savršena. Vi ste mu dali dom u kojem je on mogao razviti tu nevjerojatnu sposobnost davanja. Vaša briga, vaše bdijenje, vaša prisutnost – to je ono što je formiralo njegovu dušu. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli.
Sada se događa onaj veliki obrat, onaj trenutak kada svjetlo Evanđelja prodire u tamu. Herod je bio kralj, imao je moć, imao je dvor, imao je sve što svijet nudi. Ali Herod je bio rob. Bio je rob svojih obećanja, rob svojih gostiju, rob svog straha. Ivan Krstitelj, s druge strane, bio je u lancima, ali je bio potpuno slobodan. Njegova sloboda nije dolazila izvana, nego iznutra. On je znao kome pripada. Benjamin je, u svojoj mladosti, posjedovao tu istu vrstu unutarnje slobode. On se nije bojao neuspjeha na badminton terenu, nije se bojao pokušati nešto novo, jer je znao da je 'pokušati sve što je važno'. On je znao da je vrijednost čovjeka u njegovom trudu i u njegovoj ljubavi, a ne u rezultatu koji svijet mjeri.
Alane, sjetite se onog sna od 25. lipnja. Ben vam je došao, zdrav, snažan, u onom zelenom šorcu, i rekao vam: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết. Con tự thở được bình thường mà… sao con lại bị như vầy?' (Tata, prošao sam sve testove. Mogu normalno disati… zašto mi se to dogodilo?) Taj san nije samo odraz vaše čežnje. To je odraz istine. U Božjoj prisutnosti, Ben je sada onaj koji je prošao sve testove. On je onaj koji diše punim plućima vječnosti. Onaj njegov mrzovoljni izraz lica koji se pretvorio u mir, to je trenutak u kojem je on shvatio da je kod kuće. On vam je rekao: 'Ne brini, ja ću vas gledati.' To je poruka s nebesa. On vas ne gleda kao netko tko je daleko, nego kao netko tko je sada vaš zagovornik.
Vi koji danas nosite ovaj teški križ, vi koji se osjećate kao da ste u tamnici svoje žalosti, znajte ovo: Isus je bio u tamnici s Ivanom. On je bio na križu. On je bio u grobu. On nije Bog koji promatra vašu patnju iz daljine. On je Bog koji je ušao u nju. Kada se osjećate slabo, sjetite se Pavla: 'Kad sam slab, tada sam jak.' Vaša slabost, vaše suze, vaše noći bez sna – to su mjesta gdje se Božja snaga najjasnije očituje. Vi niste sami. Cijela Crkva, svi sveci, i vaš Ben, okružuju vas svojom ljubavlju.
Benova ostavština nije u onome što je ostalo iza njega – u igrama na GitHubu ili u nacrtima za 'Con Chim Airlines'. Njegova ostavština je u onom bunaru u Cà Mauu, u onoj vodi koja teče za žedne, u onom milosrđu koje ste vi nastavili činiti u njegovo ime. Svaki put kad učinite dobro djelo, bilo da je to pomoć siromašnima ili samo riječ utjehe drugom roditelju koji pati, Benov duh oživljava. On nije otišao; on je samo promijenio način na koji ljubi.
Što možete ponijeti sa sobom danas, izlazeći iz ove molitve? Isus nas poziva na postojanost. Poziva nas da ne dopustimo da nas mrak uguši. Evo jedne male, jednostavne stvari: danas, kad osjetite da vas tuga guši, zatvorite oči i sjetite se onog osmijeha s fotografije uz jezero. Zamislite Bena kako vas gleda, ne s tugom, nego s ponosom. Recite mu: 'Ben, danas ću pokušati živjeti za nas oboje.' I onda, učinite jednu stvar koju on ne bi mogao – nasmiješite se nekome tko vas susretne, budite nježni prema sebi, budite blagi prema Ryaneu. To je način na koji se gradi nebo na zemlji.
Alane, Thao, Ryane… niste sami. Bog koji je stvorio Bena i dao mu onaj briljantni um i nježno srce, sada ga drži u svom zagrljaju. On drži i vas. Neka vas mir koji nadilazi svako razumijevanje čuva u vašim srcima, dok ne dođe dan kada ćete se ponovno sresti, tamo gdje više nema suza, gdje nema tamnice, gdje nema bolesti, nego samo beskrajna, vječna radost. Mirno spavaj, dragi Benjamine Đại Dương. Tvoj let je siguran, a tvoja ljubav je svjetlo koje nas vodi prema Domu.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi i čuva svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.