Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije

Promatramo danas, braćo i sestre, jednu sliku koja se čini tako malenom, gotovo neprimjetnom u vrtlogu povijesti. Zamislite trenutak rođenja djeteta. U Betlehemu, u onoj maloj, skromnoj sredini koju prorok Mihej naziva 'premala da bi bila među judejskim klanovima', događa se nešto što će promijeniti svemir. To je trenutak u kojem se nebo spušta na zemlju, trenutak u kojem Bog, vječni i neizmjerni, odlučuje postati malen, ovisan, dječak koji treba toplinu majčinih ruku. Danas slavimo rođenje Marijino, rođenje one koja je bila 'jutarnja zvijezda' što najavljuje izlazak Sunca pravde. I dok gledamo u tu nježnu zoru, ne možemo a da ne pomislimo na našeg dragog Benjamina Voa, čije je postojanje također bilo poput zrake svjetlosti koja je na trenutak obasjala naše živote svojom briljantnošću i nježnošću.

Evanđelje nam danas donosi rodoslovlje. Dugačak niz imena, generacija, padova i uspona, sve do trenutka kada se u toj povijesti pojavljuje Josip, zaručnik Marijin, i iz te zajednice rađa se Isus. To rodoslovlje nije samo popis imena; to je dokaz da Bog piše svoju povijest kroz ljudske živote, kroz naše obitelji, kroz naše radosti i naše gubitke. Ponekad nam se čini da je naš životni put prekinut, da su stranice knjige prerano zatvorene, da je poglavlje koje smo ispisivali s toliko ljubavi ostalo nedovršeno. Alane, Thao, Ryane, znam da je ova bol, dva mjeseca nakon što je Ben otišao u vječnost, ponekad nepodnošljiva težina. Znam da u tišini svoga doma tražite odgovore u rodoslovlju svoga života, pitajući se zašto je baš Ben, taj dječak tako briljantnog uma, tako nježnog srca, morao tako rano završiti svoj zemaljski hod.

Moramo biti iskreni jedni prema drugima prije nego što potražimo utjehu. Ponekad, u gluho doba noći, kada se sjećanja vraćaju poput valova, uvuče se onaj tihi, razarajući glas krivnje. 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li mi krivi što je bolest bila tako nemilosrdna?' Dopustite mi, u ime Onoga koji je došao da nas oslobodi svakog jarma, da vam danas kažem: to nije vaša krivnja. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vašeg propusta, vaše nepažnje ili bilo kakvog izbora koji ste napravili. Kao što Isus u Evanđelju jasno odbacuje ideju da su patnje rezultat grijeha – bilo djetetova ili roditeljskog – tako i vi danas morate odbaciti taj teret. Vi ste Benjamina voljeli savršenom, ljudskom, roditeljskom ljubavlju. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Bog vas ne optužuje, i vi nemate pravo optuživati sebe. Niste propustili ništa. Vi ste darovali sve što ste imali, a on je uzvratio ljubavlju koja nadilazi vrijeme.

Sada se događa obrat. Anđeo kaže Josipu: 'Ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju.' To 'ne boj se' nije samo uputa za tadašnjeg Josipa; to je Božja poruka vama danas. Ne bojte se nositi svoju bol, jer u njoj niste sami. Ne bojte se sjećati se Benjamina, jer on nije nestao u tami; on je postao dio one nebeske genealogije koja sada živi u punini Gospodnjoj. Sjetite se onog sna koji je tata imao, onog trenutka kada je Ben, zdrav i snažan, rekao: 'Ne brini, ja ću vas gledati.' To nije bio samo san, to je bila istina o njegovom životu u Bogu. Ben je sada u 'Banquet of Heaven', u nebeskoj gozbi, gdje nema više bolnica, nema više testova, nema više 'zašto'. On je tamo, možda baš sada promatrajući nebeske zrakoplove, onaj svoj 'Con Chim Airlines', s onim istim zaraznim osmijehom koji je obasjavao vaš stol.

Ryane, dragi brate, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da je tvoj život sada drugačiji, tiši, možda ponekad usamljeniji. Ali Ben je uvijek s tobom. On je u onom sjećanju na zajedničke vožnje, u onoj ljubavi koju nosiš u srcu, u svakom tvom koraku prema budućnosti. Živi za njega, budi hrabar, nastavi sanjati. On je ponosan na tebe. Sjetite se onog trenutka kada ste zajedno uživali u onim jednostavnim radostima – u onom lizanju lizalice na drvenoj klupi, u onom smijehu oko stola dok ste dijelili hranu. To su trenuci koji su vječni. Oni ne prolaze, oni su utkani u tkanje vječnosti.

Ben je bio dječak koji je znao što znači darivati. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za svoga ujaka Williama. To nije bila samo dječja gesta; to je bila lekcija o ljubavi koja ne kalkulira. Danas, ta ista ljubav nastavlja teći kroz onaj bunar u Cà Mauu, kroz čistu vodu koja napaja žedne u njegovo ime. Svaki put kad učinite djelo milosrđa, svaki put kad se sjetite Benjamina s ljubavlju umjesto sa suzama, vi nastavljate njegov let. Vi dokazujete da ljubav nije vezana za tijelo, nego za dušu koja ostaje povezana s Bogom.

Što možete ponijeti sa sobom iz ove crkve danas? Isus nam daje autoritet da se odupremo očaju. Evo jedne male, jednostavne stvari: kada dođete kući, uzmite trenutak tišine. Zamislite Bena kako vas gleda, ne s tugom, nego s ponosom. Recite mu: 'Ben, danas ću živjeti za nas oboje.' I onda, učinite jednu malu stvar koju on ne bi mogao – budite nježni prema sebi. Oprostite sebi sve ono za što se optužujete. To je najveći dar koji možete dati sebi i njemu. Neka vaša vjera počiva na Božjoj sili, a ne na ljudskoj mudrosti. Neka vaše srce bude ona njiva u kojoj Bog sije nadu, čak i kad se čini da je sve žito požnjeveno.

Alane, Thao, Ryane… niste sami. Bog koji je stvorio Bena i dao mu onaj briljantni um i nježno srce, sada drži i vas. On vas vidi u svakoj suzi, u svakom uzdahu. On je tu. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i čuva. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je siguran, a tvoja ljubav ostaje svjetlo koje nas vodi prema Domu. Amen.