Četvrtak dvadeset i četvrte sedmice kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan običan, sunčan dan u vašem domu. Soba je tiha, ali u kutu, na stolu, još uvijek stoje tragovi jedne briljantne mladosti. Možda je to nacrt nekog zrakoplova, možda neka bilješka o kodiranju, ili jednostavno mjesto gdje je Ben sjedio, gledajući u svijet s onom nevjerojatnom radoznalošću koja ga je krasila. Danas, dok slušamo evanđelje o ženi koja dolazi Isusu, koja ne govori ništa, već samo plače i briše njegove noge svojom kosom, ne mogu a da ne pomislim na vas, Alane, Thao i Ryane. Ova žena u evanđelju nije došla s argumentima. Nije došla s objašnjenjima. Došla je s onim što je imala – sa svojim suzama, sa svojim mirisom, sa svojom boli koja je postala njezin dar. Ona je stajala iza Isusa, u tišini, i dopustila da njezina ljubav progovori glasnije od bilo koje riječi. To je trenutak u kojem se susreću ljudska bijeda i Božja neizmjerna nježnost. Isus joj ne kaže: 'Objasni mi zašto plačeš.' On ne traži od nje da opravda svoju prošlost. On je vidi. On vidi njezino srce. On vidi njezinu ljubav koja je bila toliko velika upravo zato što je bila svjesna koliko joj je oprošteno.

Sveti Pavao nam u prvom čitanju piše o evanđelju koje je primio i koje nam predaje kao 'prvo i najvažnije': da je Krist umro za naše grijehe i da je uskrsnuo. To nije teorija. To je stvarnost koja mora prodrijeti u našu najdublju tamu. Pavao priznaje svoju slabost, naziva sebe 'najmanjim od apostola', onim koji nije dostojan ni imena, jer je progonio Crkvu. Ali onda dodaje nešto što je ključ za svakoga od nas: 'Ali milošću Božjom jesam što jesam.' To je temelj na kojem možemo graditi kada se osjećamo slomljeno. Nismo mi ti koji moramo sve popraviti. Nismo mi ti koji moramo imati sve odgovore. Milost Božja je ona koja nas drži. Milost je ona koja je Bena učinila onim prekrasnim, nježnim dječakom kakav je bio. Milost je ono što vas vodi kroz ove dane, čak i kada vam se čini da hodate kroz gustu maglu.

Dragi Alane i Thao, znam da je prošlo tri mjeseca od onog 13. lipnja. Znam da tuga ima svoj vlastiti ritam, ponekad tihi, a ponekad tako glasan da ne čujete vlastite misli. Želim vam danas reći nešto vrlo nježno, ali vrlo važno: niste krivi. U vašoj boli, možda se pojavila sjena sumnje, pitanje jeste li nešto propustili, jeste li mogli učiniti više. To nije istina. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, nije vaša krivnja. Niste ništa propustili. Vi ste Benjamina voljeli do samog kraja, bili ste njegovo utočište, njegova snaga, njegovo sve. Oslobođeni ste svake krivnje koju ste možda nosili u tišini. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Pustite taj kamen da padne. On nije vaš teret. Benjamin je bio dječak koji je znao voljeti bezrezervno. Sjetite se one njegove nevine, a tako duboke geste kada je ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za svoga strica Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je bilo slobodno od duga, srce koje je razumjelo da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Ben nije bio dječak koji je čuvao za sebe; on je bio dječak koji je davao.

Isus u evanđelju kaže Simonu: 'Vidiš li ovu ženu?' Simon je vidio samo grijeh. Isus je vidio ljubav. Često, kada gledamo u našu prošlost ili u naše gubitke, skloni smo biti poput Simona – tražimo krivnju, tražimo razloge, tražimo gdje smo pogriješili. Ali Isus nas poziva da gledamo očima ljubavi. On vas poziva da gledate Bena ne kroz prizmu onoga što se dogodilo, već kroz prizmu onoga što on jest u Bogu – dijete koje je sada u 'Banquet of Heaven', dijete koje se smiješi, koje je zdravo, koje je slobodno. Sjetite se onog sna koji je Alan imao, gdje je Ben rekao: 'Ba, testove sam sve prošao. Con, zašto sam ja tako završio?' I onda onaj mir: 'Ne brini, ja ću vas pratiti.' To nije bio samo san. To je bila istina o njegovoj duši. On je sada u svjetlosti gdje nema više boli, gdje nema više 'zašto'. On je sada onaj koji vas tješi.

Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik, njegov brat. Znam da ti fali njegov smijeh, oni trenuci kada ste zajedno istraživali svijet, od onih šetnji do zajedničkih trenutaka pred avionima. Ali znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada dio one 'nebeske gozbe', on leti onim nebom o kojem je toliko sanjao. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion, sjeti se da je Ben tu, da te prati, da te voli. On je tvoj anđeo čuvar. On te čeka s onim svojim osmijehom, punim brace-a i ljubavi, koji je osvjetljavao svaku vašu obiteljsku fotografiju. Ti nisi sam. Tvoji roditelji te vole, a Ben te voli još više s mjesta gdje je sve jasno, gdje je sve ljubav.

Možda se pitate kako nastaviti dalje. Odgovor je jednostavan, a opet tako težak: jedan po jedan trenutak. Kao što je Ben učio o infrastrukturi oblaka, tako i vi gradite svoju infrastrukturu nade, dan po dan, molitvu po molitvu. Ne morate imati sve odgovore danas. Ne morate biti jaki danas. Dovoljno je da dopustite Isusu da bude s vama u vašoj slabosti. On je onaj koji je podignut na Križ da bi vas podigao iz vaše pustinje. Benjamin je bio dječak koji je volio život. Njegova ljubav se nastavlja, ona teče poput vode iz one 'Giếng Gioan Baotixita' – bunara koji je izgrađen u njegovo ime. Taj bunar u Vijetnamu sada daje život drugima, baš kao što je Benjaminov život dao radost svima vama. Njegova ljubav nije prestala; ona je promijenila oblik. Ona sada hrani, ona sada osvježava, ona sada donosi nadu onima koji su u potrebi. Vi ste produžetak te ljubavi. Svaki put kada ste nježni jedno prema drugome, svaki put kada se zagrlite u tuzi, vi činite ono što je Ben činio: vi volite. Ne bojte se pustinje. U njoj se susreće Bog. U njoj se uči poniznost. U njoj se otkriva da je Krist jedina stijena na kojoj možemo graditi. Benjamin je sada u sigurnosti, u miru koji nadilazi svako razumijevanje. On je dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Sutra, kada se probudite, nemojte tražiti brvna u svojim očima, ne tražite krivnju. Umjesto toga, sjetite se jednog trenutka kada se Ben nasmijao. Neka taj smijeh bude vaša molitva. Neka vas taj smijeh podsjeti da je ljubav jača od smrti. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir ispuni danas i zauvijek. Amen.