Spomendan svetoga Inacija Lojolskoga, prezbitera

„Nije li ovo drvodjeljin sin?“ — pitaju se ljudi u Isusovu zavičaju.

Gledali su Ga, a nisu vidjeli tko On zaista jest. Prolazili su pokraj Božje Mudrosti jer im je izgledala tako obično, tako blisko… Ponekad nam je teško prepoznati veličinu u onome što nam je blizu. Ali Božje oko gleda drugačije. Bog u jednostavnim trenucima naših obitelji daruje izvanredne darove.

Slušajući današnje Evanđelje i Prvo čitanje u kojem prorok Jeremija hrabro naviješta Božju riječ, mislimo i na svetog Inacija Lojolskoga, čiji spomendan danas slavimo — svetca koji nas uči tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima.

Prošlo je šest tjedana otkad je naš dragi Benjamin prešao u Očev dom.

Dragi Alane i Thao, za razliku od stanovnika Isusova zavičaja, vi ste u svom domu odmah prepoznali dragocjeni dar koji vam je povjeren. Benjamin Vo imao je onaj rijetki, izuzetni um — dječak koji je s toliko radoznalosti i bistrine ponirao u svijet logike, matematike i tehnologije. Ali još više od njegove čudesne inteligencije, grijala vas je njegova blagost… ona čista radost u njegovim očima dok bi u tišini i s poštovanjem slušao priče svoga tate.

Njegova mudrost nije bila samo u kodovima i brojevima; bila je u njegovu blagom srcu.

Dragi Ryane, tvoj brat Ben prepoznavao je ljepotu u obitelji i u tebi je imao svog najboljeg prijatelja. Ta bratska ljubav ne prestaje. Ona je sada u Božjem svjetlu, sačuvana zauvijek.

Isus nam danas u psalmopojcu poručuje: »Gospodine, u svojoj velikoj ljubavi usliši me.« Otac nebeski čuje svaku vašu suzu. On drži Bena u svom toplom zagrljaju, gdje vlada vječni mir.

Danas u molitvi grlimo i sve njegove strine, ujake, rodbinu, te sve koji nam se pridružuju izdaleka — osobito svu bolesnu djecu i obitelji koje nose teške križeve. Niste zaboravljeni.

Povjerimo Benjamina i sve nas u blage ruke Blažene Djevice Marije, vjerujući da nas Krist vodi prema danu kada ćemo se svi ponovno susresti u Njegovoj neprolaznoj ljubavi.

Amen.