Četvrtak dvadeset i pete sedmice kroz godinu

Zamislite, dragi prijatelji, rijeku koja teče. Gledate je kako se neprestano kreće prema moru, a ipak, more nikada nije puno. Gledate sunce kako izlazi i zalazi, uvijek iznova, kao da se vrti u krug. Knjiga Propovjednika danas nam donosi tu sliku, onu iskrenu, pomalo tešku istinu o prolaznosti svega pod suncem: 'Ništa novo nema pod suncem.' Često se osjećamo baš tako, zar ne? Kao da se dani ponavljaju, kao da se tuga vrti u krug, kao da svijet ide dalje dok mi stojimo zaglavljeni u trenutku koji nam je oduzeo tako mnogo.

Ta prolaznost, ta 'ispraznost' o kojoj govori Propovjednik, nije osuda, nego poziv da pogledamo iznad sunca. Jer ako je sve pod suncem samo prolazno, onda naše srce ne može naći trajni dom ovdje. Naš dom je negdje drugdje. I baš tu, u toj spoznaji, susrećemo se s našim Benjaminom. Sjetite se onog dječaka čiji je um bio brz poput svjetlosti, dječaka koji je kodirao svjetove, gradio aplikacije, sanjao o 'Con Chim Airlines'. Njegova znatiželja nije bila prolazna; ona je bila odraz one Božje kreativnosti koja nikada ne umire. Ben nije bio samo dječak koji je učio o tehnologiji; on je bio dječak koji je učio kako voljeti.

Sjetite se one slike, onog trenutka kada je Ben, sa svojih 15 godina, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben. U svijetu koji mjeri profit, Ben je mjerio ljubav. I ta ponuda, ta gesta, nije nešto što je nestalo u 'ispraznosti' vremena. Ona je zabilježena u vječnosti. Bog ne zaboravlja takve trenutke. Bog ne zaboravlja dječaka koji je bio spreman dati sve za drugoga.

Moramo biti iskreni o boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje trenuci kada se ta tišina u kući čini kao zid koji ne možete probiti. Thao, Alane, Ryane, znam da vas tuga ponekad uhvati nespremne, možda dok prolazite pokraj mjesta gdje je Ben sjedio, ili dok vidite neki detalj koji vas podsjeti na njegov osmijeh. Želim vam reći istinu koju morate čuti danas: niste krivi. U tami koja vas je obavila, možda se uvukla sjena sumnje, pitanje jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Pustite to. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Vi ste Benjamina voljeli svakim atomom svoga bića, bili ste njegovo utočište, njegovo sunce, njegova sigurnost. Oslobođeni ste te težine. Pustite taj kamen sumnje da padne, jer on nikada nije pripadao vašim rukama. Bog vas ne optužuje; On vas drži u svom zagrljaju. Niste propustili ništa. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu.

U današnjem Evanđelju vidimo Heroda. On je zbunjen. Čuje o Isusu i pita se: 'Tko je onda ovaj o kome čujem takve stvari?' On traži, ali traži iz straha, traži iz znatiželje koja ne vodi k obraćenju. Herod je čovjek koji je ostao zarobljen u 'ispraznosti' ovoga svijeta, u svojim grijesima, u svojoj moći. Ali vi, vi ne tražite iz straha. Vi tražite iz ljubavi. Vi tražite Krista jer znate da je On jedini koji može premostiti jaz između zemlje i neba. Ben je sada u onom svijetu gdje više nema 'ispraznosti', gdje svaki napor, svaka ljubav, svaki osmijeh dobiva svoj vječni smisao.

Ryane, ti si bio njegov brat, njegov najbolji prijatelj. Znam da ti nedostaje. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san gdje se Ben pojavio, snažan i zdrav, gdje se smijao. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila istina o njegovom stanju u Bogu. Ben te vidi, on te prati, on je tvoj anđeo koji leti visoko. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Ti si dio njegove ostavštine, ti si onaj koji nastavlja pričati priče o svemu onome što vas je spajalo. Tvoj život je sada punina onoga što je on započeo.

Možda se pitate kako nastaviti? Kako živjeti kad se čini da je dio vas otišao? Odgovor je u malim stvarima. U onoj nježnosti kojom se ophodite jedni prema drugima. U onom bunaru u Vijetnamu koji sada donosi vodu žednima u Benovo ime – to je znak da njegova ljubav još uvijek teče. Njegova ljubav nije prestala; ona se promijenila, ona se proširila, ona sada hrani one koje on nikada nije upoznao. To je Božja logika, suprotna od one ljudske koja kaže da smrt sve prekida.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne tražite razloge u boli. Tražite samo Isusa. On je onaj koji je prvi prošao kroz smrt i vratio se da nam pokaže put. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Ben je sada u Njegovom zagrljaju, u onoj nebeskoj gozbi gdje nema više suza, gdje nema više 'zašto', gdje je sve jasno. On se smiješi. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan, držeći se za ruku Onoga koji je pobijedio smrt.

Kada se danas vratite kući i osjetite onu poznatu tišinu, nemojte je se bojati. To nije prazna tišina. To je tišina u kojoj Bog govori. To je tišina u kojoj osjećate Benovu prisutnost, ne kao odsutnost, već kao blagoslov. Sjetite se onog dječaka koji je bio spreman dati sve za drugoga. Neka ta slika bude vaša snaga. Neka ta slika bude vaš mir. Bog vas voli. Ben vas voli. I mi smo ovdje s vama, kao jedna obitelj, u nadi koja ne postiđuje. Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu svima koji ga zazivaju u istini. Zazovite ga danas, u svojoj boli, i dopustite mu da vas zagrli. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.