Petak dvadeset pete sedmice kroz godinu

Sjedimo na trenutak i zamislimo jedan običan, sunčan dan. Možda se sjećate onog trenutka kada je Ben, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, sjedio u zrakoplovu, naslonjen uz prozor, s telefonom u ruci, pokušavajući uhvatiti onaj savršeni kadar neba. Bio je to trenutak čiste znatiželje, trenutak u kojem je dječak od četrnaest godina, zaljubljenik u Boeing 737 i budući vizionar 'Con Chim Airlines-a', vidio svijet kao mjesto puno mogućnosti. Taj pogled kroz prozor nije bio samo promatranje; bila je to čežnja za visinama, za širinom, za nečim što nadilazi svakodnevnicu. Danas, dok stojimo pred riječima Knjige Propovjednika, ta nam se slika čini tako bliskom. 'Sve ima svoje doba', kaže nam Sveto pismo. 'Vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire... vrijeme kad se plače i vrijeme kad se smije.'

Te su riječi ponekad teške za čuti. One nam govore o ritmu života koji nam se čini tako okrutan. Kako prihvatiti da postoji 'vrijeme kad se umire' za dječaka čiji je um bio tako briljantan, čija je duša bila tako nježna? Kako pomiriti tu biblijsku mudrost s prazninom koja sada vlada u vašim domovima, Thao i Alane? Kako pronaći smisao u tom 'vremenu kad se gubi' kada je vaš gubitak tako golem, tako osoban? Propovjednik nam ne nudi jeftinu utjehu. On ne kaže da je smrt dobra, niti da je gubitak beznačajan. On nam govori da je Bog taj koji je 'sve učinio prikladnim u svoje vrijeme' i da je u ljudsko srce stavio 'vječnost'. To je ključ: naša srca nisu stvorena samo za ovo 'vrijeme pod suncem'. Ona su stvorena za vječnost. Ben, naš dragi Benjamin, sada živi u toj vječnosti. On više ne gleda kroz prozor zrakoplova; on gleda u samo lice Božje.

Moramo biti iskreni o boli. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje jutra kada vas tuga dočeka na pragu prije nego što uopće otvorite oči. Znam da postoje trenuci kada se sjetite njegovog smijeha dok je pričao o svojim izmišljenim kompanijama ili kada vidite njegov prazan stolac. U tim trenucima, ta biblijska mudrost o 'vremenu za sve' može zvučati kao hladna teorija. Ali, želim vam reći nešto vrlo važno, nešto što morate duboko urezati u svoja srca: niste krivi. U tišini noći, možda su vam se javile misli – 'jesam li mogla učiniti više', 'jesam li nešto propustila'. Molim vas, odbacite te misli. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Vi ste Benjamina voljeli svakim atomom svoga bića. Bili ste njegovo utočište. Bog vas ne optužuje, i vi ne smijete optuživati sebe. Ta težina nije vaša. Pustite je da padne, jer vas Gospodin želi vidjeti slobodne od tog tereta.

U današnjem Evanđelju, Isus postavlja pitanje svojim učenicima: 'Što govori svijet, tko sam ja?' A onda, intimnije: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' Petar odgovara: 'Krist Božji.' I odmah nakon toga, Isus govori o trpljenju, o odbačenosti, o smrti i o uskrsnuću. Isus ne skriva križ. On ga ne uljepšava. On ga stavlja pred njih kao put koji vodi u život. To je jedini put koji imamo. Isus ne nudi život bez boli; On nudi život koji pobjeđuje bol. On nam pokazuje da je smrt samo prijelaz, a ne kraj. Kada je Ben bio s vama, on nije samo 'bio'. On je volio. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. To nije bila velika gesta jer je novac bio bitan; bila je velika jer je srce dječaka bilo spremno dati sve. To je srce koje pripada Bogu. To je srce koje je već tada živjelo vječnost.

Ryane, brate, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez njega drugačiji. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san o roller coasteru. To nije bila samo mašta. To je bila potvrda da je Ben s tobom. On te ne ostavlja. On te prati, on se smiješi tvojim uspjesima, on te tješi u tvojim tugama. Nastavi živjeti za obojicu. Nastavi istraživati, nastaviti biti znatiželjan, nastaviti voljeti ljude onako kako je on volio. Ti si dio njegove ostavštine. Ti si dokaz da ljubav ne umire, nego se mijenja i raste.

Dragi prijatelji, Benov život nije bio 'ispraznost', kako bi možda netko tko gleda samo površinu mogao reći. Njegov život je bio sjeme koje je donijelo rod. Sjetite se onog bunara u Vijetnamu, onog 'Giếng Gioan Baotixita' koji sada daje život drugima u njegovo ime. To je Ben. To je njegova ljubav koja teče, koja hrani, koja ne prestaje. Svaki put kad učinite nešto dobro, kad budete ljubazni prema nekome, kad se nasmiješite u tuzi, vi činite da Ben živi. Vi činite da njegovo svjetlo i dalje sja u ovom svijetu.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne pokušavajte shvatiti zašto je vrijeme bilo baš takvo. Umjesto toga, tražite Krista. On je onaj koji je prošao kroz smrt da bi vam otvorio vrata vječnosti. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Kada se danas vratite kući, nemojte se bojati tišine. U toj tišini, Bog govori. U toj tišini, osjetite toplinu Benove prisutnosti. On je dobro. On je u Banquet of Heaven, u nebeskoj gozbi, gdje nema više suza, gdje je sve jasno. A vi, vi ste pozvani da budete dobro. Korak po korak. Dan po dan. Oslanjajući se na Onoga koji je rekao: 'Ja sam uskrsnuće i život.' Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.