Četvrtak dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Sjećate li se onog trenutka kada, nakon dugog i napornog putovanja, konačno stignete pred vrata svoga doma? Ključ se okreće u bravi, svjetlo se pali, i odjednom, sva ona napetost puta, sva ona neizvjesnost i umor, nestaju jer ste na sigurnom. U današnjem Evanđelju, Isus nam priča upravo o takvom jednom trenutku. On govori o prijatelju koji usred noći dolazi na vrata svoga susjeda. Zamislite tu scenu: ponoć je, sve je utihnulo, vrata su zaključana, djeca spavaju. Čovjek kuca. On ne kuca zato što je nasilan ili nepristojan; on kuca zato što je u nevolji. Došao mu je prijatelj s puta, a on nema ništa čime bi ga ugostio. Njegova potreba je stvarna, njegova tjeskoba je ljudska, i on se usuđuje prekinuti mir noći jer vjeruje u prijateljstvo.

Isus nam ovdje otvara vrata u samo srce Božje. 'Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!' To nije prazno obećanje. To je poziv da budemo uporni u svojoj ljubavi, da ne odustajemo kad nam se čini da su vrata zatvorena. Ali, zastanimo ovdje. Ponekad nam se čini da smo kucali, da smo molili, da smo vapili, a vrata su ostala zatvorena. Mnogi od vas ovdje, posebno vi, Alane i Thao, znate tu tišinu. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, od onog dana kada je vaš Ben, vaš dragi Benjamin, otišao u Očev dom. Znam da u vašim srcima još uvijek odzvanja taj tihi, uporni upit: 'Zašto?' Znam da se u noćima kada tuga dođe nenajavljena, pitate je li Bog čuo, je li Bog otvorio vrata. Danas želim da zajedno pogledamo u tu bol, ne da bismo je sakrili, već da bismo je položili u svjetlo.

Sveti Pavao u prvom čitanju kori Galaćane. On im kaže: 'O bezumni Galaćani, tko li vas je opčinio?' Pavao je ljut, ali to je ljutnja onoga koji voli. On ih podsjeća da su počeli u Duhu, a sada pokušavaju završiti u tijelu. On ih vraća na temelj: nije stvar u našim naporima, u našim 'djelima zakona', u našoj ljudskoj kontroli. Stvar je u vjeri u ono što smo čuli – u vjeri u Isusa Krista. Ben je bio dječak koji je razumio ovu jednostavnost vjere. Sjetite se one njegove nevjerojatne, dječje logike. On, koji je s lakoćom rješavao zadatke iz matematike, koji je duboko zaranjao u AWS okruženja i sanjao o 'Con Chim Airlines', znao je da postoji nešto što ne možeš kodirati, nešto što ne možeš izračunati, a to je ljubav. Sjetite se onog trenutka kada je, kao dvanaestogodišnjak, zaplakao na očevom rođendanu iz čistog straha da ga ne izgubi. Taj dječak nije bio opterećen 'zakonom' ili time što svijet misli. On je bio otvoren, ranjiv i beskrajno nježan. Njegova ljubav nije bila računica; bila je dar.

Moramo biti iskreni o onome što nosimo u srcu. Često se pitamo: 'Jesam li učinio dovoljno? Što ako sam nešto propustio?' Alane, Thao, Ryane, želim vam danas reći nešto što morate čuti duboko u svojoj duši: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest, taj nevidljivi val koji je zahvatio vašu obitelj, nikada nije bila rezultat vašeg propusta. Nema te roditeljske ljubavi, nema te budnosti, nema te ljudske snage koja bi mogla zaustaviti ono što je bilo izvan svake kontrole. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova luka, njegovo utočište, njegovo sve. Ta ljubav je bila savršena. Pustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nije došao od Boga. Bog ne šalje bolest kao kaznu; Bog je onaj koji plače s vama kada se vrata čine zatvorenima.

Isus nam danas daje predivnu sliku: 'Koji bi otac među vama, kad ga sin zaište ribu, mjesto nje dao zmiju?' Isus nas podsjeća da, iako smo mi slabi i grešni, ipak znamo davati dobre darove svojoj djeci. Koliko će tek više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga ištu! To znači da Ben nije izgubljen. On je u rukama Oca koji zna što je 'riba', što je 'kruh', što je 'dobar dar'. Ben je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, u nebeskom 'Con Chim Airlinesu', gdje su letovi beskrajni i gdje nema više boli, gdje nema više testova, gdje je sve jasno. On je sada onaj koji moli za vas. On je onaj koji vas čeka.

Ryane, brate, znam da ti Ben nedostaje. Znam da su dani bez tvog suputnika tiši. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te čuva. Tvoj život, tvoja znatiželja, tvoje odrastanje – sve je to nastavak one ljubavi koju ste dijelili. Nastavi sanjati, nastavi istraživati. Ti si njegov brat, i ta veza je jača od bilo koje udaljenosti. Ben je bio dječak koji je nudio sve što ima – sjetite se one njegove ponude da da svoju kasicu-prasicu stricu Williamu. Nije je razbio, nije je ispraznio – on je samo ponudio. U toj ponudi bila je sva njegova veličina. Ta njegova ljubav, ta njegova velikodušnost, sada živi kroz vas. Ona živi u svakom činu dobrote koji učinite u njegovo ime, u svakom bunaru koji donese vodu žednima, u svakoj suzi koju obrišete drugome.

Kada se osjećate kao da kucate na zatvorena vrata, sjetite se da je Bog s druge strane. On ne spava. On ne kaže 'ne smetaj'. On otvara vrata prije nego što uopće pokucamo. On čeka da nas primi u zagrljaj. Ben je već tamo. On je u onom miru koji nadilazi svako razumijevanje. On vas čeka u onom vječnom 'Banquet of Heaven', gdje ćemo se svi jednog dana sresti, gdje će sve suze biti obrisane, gdje će se sve nejasnoće razbistriti.

Danas, kad izađete odavde, ponesite sa sobom jedno malo, konkretno obećanje. Možda je to trenutak tišine u kojem ćete samo izgovoriti: 'Gospodine, vjerujem u tvoju ljubav.' Možda je to trenutak u kojem ćete, kad vidite zrakoplov na nebu, zastati i zahvaliti Bogu za dar Benovog života. Pustite da vas ta misao vodi. Vi niste sami. Vi ste voljeni. Bog vas drži, baš kao što je držao Bena. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas obasja licem svojim i dade vam mir. Neka vas Marija, Majka koja je stajala pod križem i zna svu težinu gubitka, privije uz svoje srce i utješi vas svojom majčinskom blizinom. Amen.