Svetkovina Svih svetih

Zamislite na trenutak dječaka koji stoji pred velikim, staklenim prozorom zračne luke, s nosom pritisnutim uz hladno staklo, promatrajući kako se Boeing 737 lagano odmiče od terminala. U njegovim očima nije samo obična znatiželja; tu je onaj sjaj koji dolazi kada srce prepoznaje nešto što ga nadilazi, nešto što ga zove u visine. Naš Benjamin Vo je bio upravo takav dječak – dječak koji je u svom mladom umu, brzom poput najnaprednijih tehnoloških sustava koje je proučavao, već nacrtao putanje svoga 'Con Chim Airlinesa'. On je u tim zrakoplovima vidio više od metala i motora; vidio je mogućnost, slobodu i ljepotu svijeta koju je želio istražiti sa svojom obitelji, sa svojim tatom, mamom i bratom Ryanom.

Danas, na svetkovinu Svih svetih, dok se sjećamo onih koji su prošli kroz 'veliku nevolju' i oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj, naše misli prirodno lete k našem Benu. Četiri su mjeseca prošla od onog trinaestog lipnja, a tišina u kući ponekad zna biti glasnija od bilo koje buke. Možda se u tim tihim satima, kada se sjećate njegovog osmijeha, njegove dječačke nevinosti ili onog trenutka kada je, bez ikakvog oklijevanja, ponudio svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu, u vaše misli ušulja onaj tihi, bolni upitnik: 'Zašto? Jesam li mogao nešto učiniti? Jesam li nešto propustio?'

Želim vam danas, pred svima vama koji nosite ovaj teški križ, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest, patnja, taj teret koji je vaš dječak nosio – to nikada nije bila kazna. To nikada nije bilo rezultat nekog vašeg propusta. Bog ne šalje bolest. Bog ne mjeri našu ljubav prema tome koliko smo 'budni' ili koliko smo 'učinili'. Nema te roditeljske budnosti na ovom svijetu koja je mogla spriječiti ono što se dogodilo. To je bila tragedija koja je došla izvan svakog ljudskog dosega, izvan svake kontrole. Vi niste krivi. Čujte me dobro: vi niste krivi. Bog vas ne optužuje, i vi se morate prestati optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. Spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš.

Sveti Ivan nam u drugom čitanju kaže: 'Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti.' To je ključ naše nade. Mi gledamo u svijet koji je često slomljen, pun boli i neizvjesnosti, ali naša vjera nas uči da to nije kraj priče. Ben je sada u onom 'Banquet of Heaven', u onom nebeskom prostranstvu gdje nema više 'testova', gdje nema više boli, gdje je sve što je bilo slomljeno – cijelo. On se sada smije onim svojim punim osmijehom, možda gledajući nas s visine, s onom istom radošću s kojom je promatrao zrakoplove u svakom gradu koji ste posjetili. On je slobodan. On je kod kuće.

Isus nam u Evanđelju danas govori o blaženstvima. 'Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.' Nije li to upravo ono što danas slavimo? Benjaminovo srce bilo je čisto. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi sve što ima za drugoga. On to nije učinio da bi se hvalio; on to nije učinio da bi netko vidio njegovu dobrotu. On je jednostavno želio pomoći. To je bila njegova narav. On je bio dječak koji je u sebi nosio neku vrstu božanske logike – logike davanja. A sada, on gleda Boga licem u lice. On je dio te nebrojene množine iz svakog naroda, plemena i jezika o kojoj nam govori Knjiga Otkrivenja.

Ryane, brate mali, znam da su dani bez Bena drukčiji. Znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Nastavi istraživati, nastavi učiti, nastavi sanjati, jer Ben je dio svakog tvog koraka.

Ovo je poziv svima nama – roditeljima koji nose težak križ, svima koji se u tišini pitaju kamo dalje – da primimo tu snagu o kojoj Pavao govori. Ta ljubav koju ste imali prema Benu, ta ljubav koju još uvijek imate, nije nestala. Ona je postala dio vas, dio vaše duše, dio vaše vjere. Ona je sada most prema vječnosti. Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Neka vas zagrljaj naše nebeske Majke Marije utješi u svakom suznom jutru. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.