Spomendan svetih Ivana de Brébeufa i Isaac Jogues, svećenika, i drugova, mučenika

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi za stolom, okružen linijama koda i nacrtima malih zrakoplova, dok mu lice obasjava onaj tihi, radosni osmijeh. Sjećate se kako je Benjamin volio istraživati, kako je s onom čistom, dječačkom strašću slagao svoje svjetove, govoreći o 'Con Chim Airlines' s onim svojim prepoznatljivim, zaraznim gigotanjem. Za njega je svaki detalj svemira imao svoj red, svoju svrhu, svoju putanju. Danas, dok stojimo ovdje četiri mjeseca nakon što je naš dragi Ben završio svoje zemaljsko putovanje trinaestoga lipnja, na spomendan svetih mučenika Ivana de Brébeufa i Isaac Jogues, mi gledamo u jedno posve drugačije prostranstvo. Gledamo u Božje milosrđe koje nas ne ostavlja same u prašini naših propusta, nego nas – kako piše apostol Pavao Efežanima – podiže s Kristom i sjeda s njim na nebesima.

Pavao nam u poslanici otvara vrata jedne zapanjujuće istine: »A Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi svoje kojom nas ljubi, nas koji bijasmo mrtvi u prijestupima, oživi zajedno s Kristom.« Razmislite o tim riječima … Ben je bio dječak stvoren za visine, dječak čiji je bistri um upijao znanje s nevjerojatnom lakoćom. U njegovom djetinjstvu i mladosti bilo je toliko onih malih, blistavih trenutaka koji su grijali vaši srca. Sjetite se onog prizora kada se Ben, s onim svojim toplim, djetinjastim pogledom, okrenuo noseći žuti áo dài dok se obitelj okupljala u toplini doma među orhidejama. U takvim trenucima sve je imalo smisao. Bog ne gradi naše živote nasumce. Pavao nas podsjeća da smo mi Božja tvorevina, stvoreni u Kristu za dobra djela koja je Bog unaprijed pripravio.

Ali, braćo i sestre, prije nego što možemo zakoračiti u tu nebesku radost, moramo stati ovdje, u tišini ovoga prostora, i priznati bol koja je stvarna. Alane i Thao, znam da postoje trenuci kada tišina u vašem domu postane preteška, kada se u rano jutro sjetite onog toplog, nepogrešivog pozdrava – onog nježnog 'Dobro jutro, tata' kojim je Ben započinjao svaki dan. Znam da se u noćnim satima, kada se sav svijet umiri, u vaše misli zna ušuljati onaj težak, tihi šapat koji pita: 'Jesam li učinio sve? Jesam li mogao nešto spriječiti?' Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest koja je dotaknula vašega dječaka nije bila kazna, niti je došla iz bilo kakvog ljudskog propusta. Ne postoji roditeljska budnost na ovom svijetu koja je mogla zaustaviti val koji je došao izvan svakog ljudskog dosega. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegov dom, njegovo sve. Ta ljubav bila je čista, potpuna i savršena. Spustite taj kamen krivnje s vaših ramena. Pustite ga. Bog vas ne gleda s prijekorom; on vas u ovoj boli grli onim istim rukama koje drže i vašega Bena.

I tu, usred naše ljudske krhkosti i tuge, dolazi današnje Evanđelje poput svjetla koje probija oblake. Netko iz mnoštva viče Isusu da presudi u imovinskoj svađi, a Isus im odgovara upozorenjem o lakomosti i priča prispodobu o bogatašu koji je gradio veće žitnike misleći da je osigurao svoj život za godine koje dolaze. A onda dolazi onaj potresni Božji ukor: »Luđače! Večeras će ti se zatražiti duša tvoja. A što si pripravio, čije će biti?« Pogledajte srce te prispodobe. Bogataš je gomilao stvari za sebe, ali nije bio bogat pred Bogom. Naš dragi Benjamin bio je posve suprotan. Sjetite se one njegove nevjerojatne, tihe velikodušnosti. Kada je s petnaest godina, posve unutrašnjim mirom, rekao vama, svojim roditeljima, da je spreman dati cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao stricu Williamu koji je pretrpio moždani udar… On nije lupao tim novčićima, nije tražio hvalospjeve, nije razbio tu kasicu. Nije ni morao, jer pomoć je već bila tu. Ali sama ponuda – dječak koji je u svojoj nevinoj ljubavi bio spreman dati sve što ima za drugoga – otkrila je njegovo bogatstvo pred Bogom. Ben je bio bogat u onome što je jedino važno: u ljubavi, u blagosti, u spremnosti da otvori svoje srce.

Ryane, brate mali, znam koliko ti Ben nedostaje. Znam da su dani bez tvog starijeg brata drukčiji, da ti nedostaje njegovo društvo, njegovi razgovori, vaši zajednički trenuci i igre. Ali sjeti se da ta bratska veza ne prestaje na groblju. Ben te gleda s nebesa. On je tvoj brat navijeke. Nastavi rasti, nastavi učiti, nastavi nositi onu radost koju ste dijelili dok ste istraživali svijet s mamom i tatom. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako mirno kroči kroz oblake, znaj da je to mali, tihi podsjetnik da je Ben dobro, da je slobodan od svake boli, i da te čuva s ljubavlju koja nikada ne prolazi.

Ova služba riječi danas je poziv svima nama – roditeljima koji nose neizreciv teret gubitka, djeci koja pate, svima koji se osjećaju sami u tamnim noćima – da čujemo Božji poziv da budemo bogati u onome što je pred Bogom. Ne u prolaznim stvarima ovoga svijeta, nego u milosti, u praštanju, u ljubavi koja se daruje. Naš dragi Benjamin sada je dio one nebeske gozbe, pridružen mučenicima i svetima koji su dali svoje živote iz ljubavi prema Kristu. On sada zagovara za vas, za svoju obitelj, i za sve one koji na ovom svijetu vode teške bitke.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Pustite da vas ta misao vodi. Niste sami na putu. Božja ruka je pružena prema vama, a zagrljaj naše nebeske Majke Marije čeka da vas utješi. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.