Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu

Zamislite, dragi prijatelji, trenutak u kojem dječak sjedi za stolom, okružen svojim bilješkama, svojim kodovima i onim prepoznatljivim sjajem u očima koji se javlja kada um dotakne istinu. Sjećam se priče o Benjaminu, o našem Benu, kako je s onom svojom urođenom radoznalošću gledao u svijet – ne samo kao u skup činjenica, nego kao u mjesto koje treba razumjeti, popraviti i voljeti. Sjetite se onog trenutka kada je, još dječak, s takvom ozbiljnošću i ljubavlju poželio ponuditi cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben. U svijetu koji nas uči da mjerimo, da brojimo, da čuvamo za sebe, on je bio spreman dati sve. Ta ponuda, taj trenutak čiste darežljivosti, nije bila tek dječja gesta; bila je to odjek onoga što danas čujemo u Božjoj riječi.

U današnjem Evanđelju Isus nam priča o dvojici sinova. Jedan kaže 'neću', ali se predomisli i ode raditi u vinograd. Drugi kaže 'hoću', ali ne ide. Isus nas ovdje ne uči o savršenstvu; on nas uči o iskrenosti srca. On nas uči da je Bogu draži onaj koji je možda u početku bio zbunjen ili otporan, ali se na kraju okrenuo prema istini, nego onaj koji izgovara prave riječi, a čije srce ostaje zatvoreno. Ben je bio dječak koji je uvijek bio spreman promijeniti smjer ako bi vidio da put vodi prema ljubavi. Njegova spremnost da uči, da se trudi, da bude prisutan – to je vinograd u kojem je on radio. A taj vinograd danas cvjeta na mjestima koja nismo mogli ni zamisliti, poput onog bunara u Cà Mauu, gdje voda teče u njegovo ime, gaseći žeđ onih koje Ben nikada nije upoznao, ali koje je volio svojom dobrotom.

Moramo biti iskreni prema boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje jutra kada se tuga uvuče u dom prije prvih zraka sunca. Thao, Alane, Ryane, znam da ta praznina ponekad vrišti u tišini. Želim vam reći nešto što morate čuti danas: niste krivi. U tami koja vas ponekad obavije, možda se uvukla sjena sumnje, pitanje jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili u tim dugim danima borbe. Molim vas, odbacite te misli. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta ili nečega što ste učinili ili niste učinili. Ben je bio okružen vašom ljubavlju, vašom brigom, vašim zagrljajima. Vi ste bili njegovo utočište. Bog ne šalje bolest, i Bog vas ne optužuje. Pustite taj teret krivnje, jer on nikada nije pripadao vama. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu na križu. Niste propustili ništa, jer ste dali sve što ste imali. Bog vas ne gleda kroz prizmu onoga što se dogodilo, nego kroz prizmu ljubavi kojom ste ga grlili svakoga dana.

Pogledajte s nama u drugom čitanju sv. Pavla: 'Imate li dakle kakve utjehe u Kristu, kakve pobude u ljubavi... upotpunite moju radost: budite istomišljenici.' Pavao nam govori o 'istom stavu koji bijaše u Kristu Isusu'. To je stav poniznosti, stav pražnjenja samoga sebe. Ben je to učinio na svoj način. On nije tražio da bude u središtu; on je tražio načine da bude koristan, da bude povezan, da bude 'Con Chim Airlines' pilot u svojim snovima i svojim igrama. On je učio kako se predati, kako biti dio nečega većeg. I sada, kada je u 'Banquet of Heaven', on se ne pita zašto je put bio takav. On vidi cjelinu. On vidi da je svaka njegova suza, svaki njegov osmijeh, svaki njegov napor bio dio jedne veće priče koju Bog piše.

Ryane, brate, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez njega drugačiji. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – sjeti se onih trenutaka zajedništva, onih snova u kojima je Ben bio snažan i zdrav, gdje se smijao. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila potvrda da je Ben s tobom. On te ne ostavlja. On te prati, on se smiješi tvojim uspjesima, on te tješi u tvojim tugama. Nastavi živjeti za obojicu. Nastavi istraživati, nastaviti biti znatiželjan, nastaviti voljeti ljude onako kako je on volio. Ti si dio njegove ostavštine. Ti si dokaz da ljubav ne umire, nego se mijenja i raste.

Dragi moji, Bog nam ne nudi život bez boli, ali nam nudi život koji pobjeđuje bol. On nam ne nudi odgovore na pitanje 'zašto', ali nam nudi sebe kao odgovor. Kada se danas vratite kući, nemojte se bojati tišine. U toj tišini, Bog govori. U toj tišini, osjetite toplinu Benove prisutnosti. On je dobro. On je u Banquet of Heaven, u nebeskoj gozbi, gdje nema više suza, gdje je sve jasno. A vi, vi ste pozvani da budete dobro. Korak po korak. Dan po dan. Oslanjajući se na Onoga koji je rekao: 'Ja sam uskrsnuće i život.' Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.