Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan prizor, onaj koji se često događa u svakoj obitelji: otac poziva sina da nešto učini, a sin, možda zaokupljen svojim mislima ili planovima, prvo kaže 'neću'. No, ubrzo nakon toga, u njegovu se srcu nešto pomakne. Možda se sjeti očeve dobrote, možda shvati važnost zadatka, i on se predomisli. On krene. On učini. Isus nam danas u Evanđelju stavlja pred oči tu jednostavnu sliku dvojice sinova. To je slika koja ne govori o savršenstvu, nego o promjeni srca. O obraćenju. O onom tihom, unutarnjem procesu u kojem čovjek prestaje gledati sebe i počinje gledati onoga tko ga zove.

Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak čiji je um bio poput najpreciznijeg instrumenta. Sjetite se onih trenutaka kada bi sjedio za svojim računalom, duboko uronjen u svijet AWS infrastrukture ili kodiranja, s onom istom ozbiljnošću s kojom je njegov otac Alan pristupao svom poslu. Bio je to dječak koji je razumio logiku, koji je volio strukturu. Ali ono što je Benovu dušu činilo posebnom nije bila samo ta oštrina uma, već ona nevjerojatna, gotovo dječja spremnost da se daruje. Sjetite se onog trenutka kada je, bez ikakvog nagovora, poželio dati cijelu svoju ušteđevinu da pomogne stricu Williamu. Nije ju razbio, nije je ispraznio – ponudio je. Taj čin nije bio samo gesta; to je bio odraz srca koje je već tada razumjelo ono što sveti Pavao piše Filipljanima: 'Ne činite ništa iz suparništva ni za ispraznu slavu, nego ponizno jedni druge smatrajte vrjednijima od sebe.'

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca od onog dana kada je Ben otišao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli. On je kod Onoga koji je stvorio svaku zvijezdu i svaki let.

Pogledajte Evanđelje. Isus pita: 'Što mislite? Čovjek je imao dva sina.' On ne osuđuje onoga koji je rekao 'ne', nego hvali onoga koji se predomislio i otišao raditi u vinograd. Isus nas poziva da ne budemo zarobljeni u svojim prvim reakcijama, u svojim strahovima ili u svom bolnom 'ne' koje ponekad izgovaramo Bogu usred svoje patnje. On nas poziva da se predomislimo, da uđemo u vinograd Njegove ljubavi. Ben je bio dječak koji je uvijek bio spreman na promjenu, na učenje, na rast. Njegova ljubav prema 'con chim airlines', njegova fascinacija pticama i avionima, bila je zapravo čežnja za slobodom. Sada je on, naš Ben, doista slobodan. On leti iznad svih naših zemaljskih ograničenja. On je kod Oca koji ga je dočekao otvorenih ruku, baš kao što je otac iz prispodobe dočekao svog sina.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.