Petak 30. tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sliku iz obiteljskog albuma: dječak sjedi na podu, okružen knjigama i nacrtima, a oko njega je razbacano mnoštvo papira. To je naš Benjamin. U rukama drži model aviona, a oči mu sjaje onom posebnom, bistrom znatiželjom. Nije to samo dječja igra; to je um koji već istražuje granice mogućeg, um koji gradi mostove između onoga što vidimo i onoga što tek treba nastati. Taj dječak, koji je s toliko strasti govorio o svojoj zamišljenoj 'Con Chim Airlines', imao je dar vidjeti dalje od horizonta. Danas, dok slušamo svetog Pavla u poslanici Filipljanima, vidimo tu istu viziju: 'Onaj koji započe u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.' Pavao ne govori o dovršenju ovdje na zemlji, nego o onom konačnom zagrljaju u vječnosti. Ben je taj zagrljaj već doživio, on je sada onaj koji promatra nebo iz punine Božje prisutnosti.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Tuga za Benom, četiri mjeseca nakon njegova povratka Ocu, nije neka prolazna sjena. Ona je stvarna, ona je teška, ona je praznina koja se osjeti u svakom kutku doma. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada se tišina noći čini preglasnom, kada se sjećanje na Benov osmijeh miješa s bolnim pitanjem koje se neprestano vraća. Možda se u srcu pojavi onaj tihi šapat: jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja mora iscijeliti tu ranu do dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Bena savršenom, predanom roditeljskom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista i primljena u Božje ruke. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše srce, slomljeno, ali vjerno.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus ulazi u kuću farizeja na subotu. Pred njim je čovjek koji boluje od vodene bolesti. Isus postavlja pitanje: 'Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?' Oni šute. A Isus, ne čekajući odgovor koji bi opravdao njihovu hladnoću, uzima čovjeka, liječi ga i otpušta. Isus ovdje ne ruši zakon radi rušenja; on ispunjava zakon ljubavlju. On pokazuje da je ljudski život, da je patnja djeteta, da je bol roditelja – uvijek važnija od bilo kakvog propisa ili ljudskog objašnjenja. Isus nas pita: 'Tko od vas, ako mu sin ili vol padne u zdenac, neće ga odmah izvući?' On zna da je vaša ljubav prema Benu bila taj zdenac. Vi ste učinili sve, dali ste sve, voljeli ste ga svakim atomom svoga bića. Isus ne gleda na ishod kao na poraz; on gleda na vašu ljubav kao na pobjedu.

Sjetite se onog trenutka kada je petnaestogodišnji Ben, iz čiste empatije, ponudio svoju cijelu ušteđevinu iz kasice da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je morao isprazniti, ali sama ta ponuda – dječak koji je bio spreman predati sve što ima za drugoga – bila je znak kraljevstva koje je već tada u njemu klijalo. To je bio Benov duh. To je bila njegova veličina. On nije bio definiran svojom bolešću; bio je definiran svojom dobrotom, svojom znatiželjom i svojom neizmjernom sposobnošću da ljubi. Ta njegova spremnost da daruje sve što ima, sada je postala njegov vječni dar vama. On vas danas poziva da živite, da se ne bojite budućnosti, da nastavite graditi ono što je on započeo.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, putovanja i onaj tihi smijeh, znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada tvoj zagovornik. On te prati s nebeskih visina, ponosan na tebe, i želi da koračaš dalje s hrabrošću. Nemoj se bojati živjeti punim plućima, jer Ben živi u tebi i kroz tebe. Sjeti se onih trenutaka kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste se smijali običnim stvarima. Ta radost je vječna. Ona ne umire. Ona je kvasac koji će te nositi kroz život, čineći te čovjekom koji zna što znači voljeti i biti voljen. Ben je sada dio onog 'velikog otajstva' o kojem Pavao govori. On više ne treba zemaljske nacrte za 'Con Chim Airlines'. On sada gleda u lice Onoga koji je stvorio svako nebo i svaku pticu nebesku.

I vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se osjeća usamljeno – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi život i vodu žednima, tako i njegovo dobro sjećanje nastavlja teći u ovom svijetu kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu i svako malo djelo ljubavi. Benov život je bio poput male sjemenke, ali plodovi njegova duha – njegova blagost, njegova znatiželja, njegova neizmjerna ljubav – sada hrane mnoge.

Zastanite na trenutak. Zamislite Bena kako se smiješi, onako kako je to činio dok je planirao svoje zrakoplove. On je sada slobodan. On je sada onaj koji nas čeka. Neka vas ta misao prati kroz ovaj dan. Kada vas sutra preplavi sjećanje, udahnite duboko i sjetite se da je naš Ben na sigurnome, u Očevu domu. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmijeh onomu tko je tužan, tiha molitva za neko dijete u bolnici, ruka pružena onome tko je u nevolji. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je sve teške tajne nosila u svom srcu, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša neprolazna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.