Spomen Blažene Djevice Marije od Krunice

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, a opet tako dubok prizor: dječaka koji sjedi u tišini, prstima lagano prelazeći preko zrnaca krunice, dok mu se lice smiruje u blagom osmijehu. Danas, na blagdan Gospe od Krunice, ne slavimo samo pobožnost; slavimo onaj tihi, neprekinuti razgovor između neba i zemlje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak čiji je um bio poput najfinijeg instrumenta—uvijek spreman za učenje, uvijek u potrazi za logikom, uvijek usmjeren prema onome što je istinito i lijepo. Sjetite se kako je s preciznošću odraslog čovjeka proučavao zrakoplovne sustave ili kako je s ljubavlju gradio svoje digitalne svjetove. No, iznad svega toga, Ben je nosio onu rijetku, dječju sposobnost da se pouzda. On je znao da iza svakog 'zašto' postoji netko tko nas drži. Danas, dok u Evanđelju slušamo kako učenici mole Isusa: 'Gospodine, nauči nas moliti', čujemo odjek čežnje svakog ljudskog srca koje se osjeća izgubljenim u oluji.

Isus ne nudi komplicirane formule. On ne traži od nas da budemo teolozi. On nam daje jednu riječ: 'Oče'. To je bila prva riječ molitve koju je Ben učio, i to je riječ koju on sada izgovara u punini, gledajući lice onoga koji ga je stvorio. Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Ben prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili. Bog ne šalje bolest. Neke oluje dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Ben nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Sveti Pavao u poslanici Galaćanima govori o važnosti istine Evanđelja, o tome da ne smijemo dopustiti da nas strah ili ljudski obziri odvedu na krivi put. On se suprotstavio Petru jer je vidio da se ovaj povukao pred pritiskom, odvajajući se od braće. Pavao nas podsjeća da smo svi jedno u Kristu. Ben je to razumio na svoj način. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti kasicu; sama namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav, ta spremnost da se bude 'bližnji', to je ono što nas povezuje s nebom. To je ona nit koja povezuje zrnca krunice u jedan krug ljubavi koji ne prestaje.

Krunica je, u svojoj biti, meditacija o životu Isusa i Marije. To je hod kroz radost, bol, svjetlo i slavu. Vi sada prolazite kroz otajstva boli, ali znajte da ta otajstva nisu kraj. Gospa, koja je stajala pod križem, zna što znači gledati svoje dijete u patnji. Ona vas ne gleda s visine; ona vas drži za ruku. Ona zna težinu vaših suza. Kada molite, kada izgovarate 'Zdravo Marijo', sjetite se da niste sami. Ben je u onom zagrljaju koji je vječan. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju. On je onaj koji vas čeka, onaj koji se raduje svakom vašem koraku prema naprijed. Sjetite se onog sna, onog trenutka kada je Ben rekao: 'Ne brini, ja ću vas gledati.' To nije san; to je obećanje koje odjekuje u vječnosti.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman za let, a sada leti u svjetlosti Božjoj.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.