Trideset druga nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, tihu večer. U kući je mir, a u dječjoj sobi, uz prigušeno svjetlo, Benjamin sjedi za svojim stolom. Nije to soba ispunjena igračkama, nego svijetom ideja; pred njim su otvoreni nacrti, kodovi, vizije zrakoplova koje je tako strastveno volio. Sjećate se onog njegovog dječačkog, gotovo zaraznog smijeha kada bi pričao o 'Con Chim Airlines'? U tom osmijehu nije bilo samo djetinje radosti; bila je tu ozbiljna, gotovo proročka želja da se uzleti, da se povežu udaljeni krajevi, da se stvori nešto što nadilazi svakodnevicu. Danas, dok slušamo Knjigu Mudrosti, čujemo riječi: 'Tko za njom zorom porani, neće se umoriti, naći će je gdje sjedi kraj vrata njegovih.' Mudrost, ta Božja prisutnost, nije nešto što moramo loviti po dalekim obzorima; ona nas čeka, ona nas susreće, ona sjedi kraj naših vrata, spremna da uđe u našu tugu i u našu radost.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Četiri su mjeseca prošla od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu, a tuga nije neka apstraktna misao. Ona je stvarna. Ona je ona tišina u kući koja se čini preteškom, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je trenutak kada se ujutro probudite i na djelić sekunde zaboravite, a onda vas stvarnost udari poput vala. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Benov glas, na njegovu znatiželju ili na onaj trenutak kada je s takvom ozbiljnošću slušao tatine priče – kao da su najvažnije na svijetu – pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više? Je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju Isus nam priča prispodobu o deset djevica koje čekaju zaručnika. Pet ih je bilo mudrih, a pet ludih. Razlika? Ulje. Ona mala, nevidljiva zaliha koja održava svjetlo kada noć postane pregusta, kada zaručnik kasni, kada se oči sklapaju od umora. Često mislimo da je to ulje naša snaga, naša pamet, naše planiranje. Ali pogledajte Bena. Njegovo 'ulje' nije bila njegova briljantna inteligencija, nije bio njegov uspjeh u školi ili njegovo poznavanje tehnologije. Njegovo ulje bila je ona nježna, gotovo nevjerojatna sposobnost srca da voli druge više nego sebe. Sjetite se trenutka kada je, unutar svoje dječje sobe, pomislio na svog strica Williama koji je trpio nakon moždanih udara. Nije ga nitko nagovorio. Nije ga nitko tražio. On je sam, iz dubine svoga srca, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. To je bilo njegovo ulje: čistoća namjere, spremnost da daruje sve što ima, čak i kada to nitko ne vidi. To je svjetiljka koja svijetli i u ponoć, i u tami, i u vječnosti.

Isus nam kaže: 'Bdijte, jer ne znate dana ni časa.' To bdjenje nije strah. To nije život u napetosti. To je život u ljubavi. To je život u kojem svaki dan živimo kao da je zaručnik pred vratima. Ben je živio tako. Njegov život, iako kratak, bio je ispunjen tim 'uljem' dobrote. Kada je gledao avione, kada je sanjao o 'Con Chim Airlinesu', on je zapravo gledao prema nebu, prema Očevoj kući. On je već tada, na neki način, bio spreman. I sada, kada vrata nisu zaključana nego otvorena, on je unutra. On je na svadbenoj gozbi. On je kod Zaručnika. I zato, kada vas tuga pritisne, nemojte misliti da je Ben daleko. On je u onom svjetlu koje nikada ne trne. On je u onom miru koji nadilazi svako razumijevanje.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. Ben te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.