Utorak dvadeset petog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor: dječaka koji sjedi za stolom, okružen svojim bilješkama, dok mu se oči blago sužavaju u onoj prepoznatljivoj, zamišljenoj koncentraciji. Benjamin Vo nije samo učio matematiku ili programirao u oblaku; on je u svakom tom retku koda, u svakoj toj logičkoj operaciji, tražio red, tražio smisao, tražio put. Sjetite se onoga trena kada je, s onim svojim zaraznim, dječjim osmijehom, govorio o svojoj zamišljenoj kompaniji, 'con chim airlines'. Nije to bila samo igra; to je bila vizija, to je bila čežnja za visinama, za letom, za nečim što nadilazi svakodnevne brige. Taj dječak, čiji je um bio brz i oštar, u sebi je nosio srce koje je, poput rijeke, bilo u Božjoj ruci.

U današnjoj knjizi Mudrih izreka čitamo: 'Kao potok je srce kraljevo u ruci Gospodnjoj; kamo god želi, on ga usmjerava.' To je slika koju želim da danas nosite u svojim srcima. Često mislimo da mi upravljamo tokovima svojih života, da mi držimo kormilo, da mi gradimo planove koji moraju biti sigurni. Ali život nas ponekad odvede tamo gdje nismo planirali. I u toj neizvjesnosti, u tom koritu koje nam se čini suhim ili previše dubokim, Bog je onaj koji usmjerava vodu. On ne dopušta da se potok izgubi. On ga vodi prema moru svoje vječnosti.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Ben, vaš ljubljeni sin, prešao u tu vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli.

Pogledajte Evanđelje. Isus stoji okružen mnoštvom. Njegova majka i braća žele doći do njega, ali ne mogu. I tada Isus izgovara riječi koje su u početku mogle zvučati kao odbijanje, ali su zapravo poziv: 'Moja majka i moja braća oni su koji slušaju riječ Božju i vrše je.' Što to znači za nas danas? To znači da je Ben, naš dragi Benjamin, postao dio te obitelji. On je slušao riječ Božju. On ju je živio kroz svoju blagost, kroz svoju neizmjernu sposobnost da voli, kroz onu plemenitu gestu kada je htio ponuditi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije trebao razbiti tu kasicu da bi njegovo srce bilo prepoznato kao plemenito. Ta namjera, ta čista, dječja velikodušnost, bila je dovoljna. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju.

Isus nas danas poziva da budemo dio te obitelji koja vrši volju Božju. To nije lak put. To je put koji zahtijeva povjerenje, čak i onda kada ne razumijemo kamo nas potok vodi. Sjetite se onog tatinog sna: Ben koji stoji zdrav i snažan, Ben koji poručuje: 'Tata, svaki sam test prošao.' To nije samo utjeha; to je obećanje uskrsnuća. On je sada u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku. On je sada dio one nebeske 'flote' o kojoj je toliko sanjao, u miru koji nadilazi svako razumijevanje.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.