Utorak dvadeset pete sedmice kroz godinu

Zamislite, dragi prijatelji, trenutak u kojem netko koga neizmjerno volite pokuca na vrata, ali vi ga ne možete dosegnuti. Možda je gužva, možda je buka svijeta preglasna, možda su zidovi oko nas jednostavno previsoki. U današnjem Evanđelju po Luki, Majka Isusova i njegova rodbina stoje vani. Žele vidjeti Isusa, žele ga dotaknuti, žele podijeliti s njim trenutak, ali mnoštvo ih dijeli. To je slika koju svi prepoznajemo. To je ona tiha, bolna udaljenost koju osjećamo kada srce čezne za nekim tko više nije tu, kada se čini da je između nas i onih koje volimo pala neka nevidljiva, neprobojna zavjesa.

Isus, međutim, ne odgovara na način na koji mi očekujemo. On ne kaže: 'Pustite ih unutra.' Umjesto toga, On gleda one koji sjede oko njega i kaže: 'Majka moja i braća moja – to su oni koji slušaju riječ Božju i vrše je.' Na prvi pogled, ovo može zvučati kao odbijanje. Ali, ako stanemo i duboko udahnemo, vidimo da je ovo poziv na nešto mnogo dublje. Isus ne zatvara vrata svojoj obitelji; On širom otvara vrata svoga kraljevstva, pokazujući da je prava povezanost ona koja se rađa iz slušanja i vršenja Božje volje. To je povezanost koja nadilazi vrijeme, prostor, pa čak i samu smrt.

Sjetite se danas našeg Benjamina. Sjetite se onog dječaka čija je znatiželja bila poput otvorenog prozora prema nebu. Ben je bio dječak koji je volio promatrati svijet. Sjetite se onih trenutaka kada bi s tatom stajao uz ogradu aerodroma, prateći svaki zrakoplov, svaku liniju na nebu, s onim svojim zaraznim osmijehom. On nije samo gledao avione; on je učio kako svijet funkcionira, kako se stvari povezuju, kako se leti. Imao je taj nevjerojatan um, onu briljantnost koja ga je tjerala da uči o tehnologiji, o kodiranju, o svijetu koji je bio puno veći od njegove sobe. Ali, kao što nam Isus danas pokazuje, prava veličina nije bila u njegovoj pameti, već u njegovom srcu. Ben je bio dječak koji je znao slušati. Slušao je tatine priče, one šaljive, izmišljene priče, kao da su najvažnije na svijetu. Slušao je i upijao ljubav svoje obitelji.

Moramo biti iskreni o boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje trenuci kada se ta tišina u kući čini kao zid koji ne možete probiti. Thao, Alane, Ryane, znam da vas tuga ponekad uhvati nespremne, možda dok prolazite pokraj mjesta gdje je Ben sjedio, ili dok vidite neki detalj koji vas podsjeti na njegov osmijeh. Želim vam reći istinu koju morate čuti danas, dok stojimo pred Božjom riječju: niste krivi. U tami koja vas je obavila, možda se uvukla sjena sumnje, pitanje jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Pustite to. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Vi ste Benjamina voljeli svakim atomom svoga bića, bili ste njegovo utočište, njegovo sunce, njegova sigurnost. Oslobođeni ste te težine. Pustite taj kamen sumnje da padne, jer on nikada nije pripadao vašim rukama. Bog vas ne optužuje; On vas drži u svom zagrljaju. Niste propustili ništa. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu.

U prvom čitanju iz Knjige Mudrih izreka čitamo: 'Srce je kraljevo u ruci Gospodnjoj kao potok: kamo god hoće, on ga usmjerava.' To je teška riječ, ali i riječ nade. Naši životi, naše boli, naši gubici – sve je to u Božjoj ruci. On usmjerava potoke naših života, čak i onda kada nam se čini da se ti potoci razbijaju o stijene. Benov život, iako kratak u našim očima, bio je pun. On je bio poput onog sjemena koje je, u svojoj jednostavnosti, donijelo plod stostruki. Sjetite se one ponude – kada je Ben, sa svojih 15 godina, htio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. On je nije razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bila njegova istina. To je bio njegov način da kaže: 'Ja sam dio vas, ja vas volim, ja sam s vama.' Ta ponuda nije nestala. Ona živi u svakom činu ljubavi koji vi danas činite u njegovo ime.

Ryane, ti si bio njegov brat, njegov najbolji prijatelj. Znam da ti nedostaje. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san gdje se Ben pojavio, snažan i zdrav, gdje je rekao da je prošao sve testove. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila istina o njegovom stanju u Bogu. Ben te vidi, on te prati, on je tvoj anđeo koji leti visoko. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Ti si dio njegove ostavštine, ti si onaj koji nastavlja pričati priče o svemu onome što vas je spajalo. Tvoj život je sada punina onoga što je on započeo.

Isus nam danas govori: 'Moja majka i braća moja su oni koji slušaju riječ Božju i vrše je.' To znači da smo mi, ovdje okupljeni, dio te obitelji. Ben je dio te obitelji. On sada sluša Riječ izravno iz izvora, u onoj nebeskoj gozbi gdje nema više suza, gdje nema više 'zašto', gdje je sve jasno. On se smiješi. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan, držeći se za ruku Onoga koji je pobijedio smrt.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne tražite razloge u boli. Tražite samo Isusa. On je onaj koji je prvi prošao kroz smrt i vratio se da nam pokaže put. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Kada se danas vratite kući i osjetite onu poznatu tišinu, nemojte je se bojati. To nije prazna tišina. To je tišina u kojoj Bog govori. To je tišina u kojoj osjećate Benovu prisutnost, ne kao odsutnost, već kao blagoslov. Sjetite se onog dječaka koji je bio spreman dati sve za drugoga. Neka ta slika bude vaša snaga. Neka ta slika bude vaš mir. Bog vas voli. Ben vas voli. I mi smo ovdje s vama, kao jedna obitelj, u nadi koja ne postiđuje. Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu svima koji ga zazivaju u istini. Zazovite ga danas, u svojoj boli, i dopustite mu da vas zagrli. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek.