Spomen sv. Pija iz Pietrelcine, prezbitera

Zamislite, dragi prijatelji, trenutak u kojem se putnik sprema za dalek put. Nema kofera, nema mape, nema zaliha koje bi ga učinile sigurnim u vlastitim očima. U današnjem Evanđelju, Isus šalje svoje učenike s jednom neobičnom zapovijedi: 'Take nothing for the journey.' Ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca. Zamislite tu ranjivost. Zamislite tu potpunu ovisnost o onome što će ih dočekati u sljedećem selu. To nije poziv na nemar; to je poziv na apsolutno povjerenje. Isus ih lišava svega onoga što bismo mi nazvali 'sigurnosnom mrežom' kako bi im pokazao da je On sam njihova jedina mreža, njihovo jedino utočište, njihova jedina sigurnost.

Sjetite se danas našeg Benjamina. Sjetite se onog dječaka čija je znatiželja bila poput otvorenog neba. Ben je bio dječak koji je volio preciznost, logiku, svijet inženjeringa i tehnologije. Sjetite se onih trenutaka kada je s tatom, s onim svojim posebnim sjajem u očima, pratio avione, proučavao infrastrukturu, planirao svoju 'Con Chim Airlines'. Bio je dječak koji je razumio kako stvari funkcioniraju, dječak koji je gradio svjetove u svom kodu i u svojoj mašti. Ali, baš kao i učenici koje Isus šalje na put, Ben je u svojoj duši nosio onu istu jednostavnost. Sjetite se one ponude – kada je, sa svojih 15 godina, htio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. On je nije razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben: dječak koji je znao da je prava vrijednost u davanju, a ne u posjedovanju.

Moramo biti iskreni o boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje trenuci kada se ta tišina u kući čini kao zid koji ne možete probiti. Thao, Alane, Ryane, znam da vas tuga ponekad uhvati nespremne, možda dok prolazite pokraj mjesta gdje je Ben sjedio, ili dok vidite neki detalj koji vas podsjeti na njegov osmijeh. Želim vam reći istinu koju morate čuti danas, dok stojimo pred Božjom riječju: niste krivi. U tami koja vas je obavila, možda se uvukla sjena sumnje, pitanje jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Pustite to. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Vi ste Benjamina voljeli svakim atomom svoga bića, bili ste njegovo utočište, njegovo sunce, njegova sigurnost. Oslobođeni ste te težine. Pustite taj kamen sumnje da padne, jer on nikada nije pripadao vašim rukama. Bog vas ne optužuje; On vas drži u svom zagrljaju. Niste propustili ništa. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu.

U prvom čitanju iz Knjige Mudrih izreka čitamo: 'Every word of God is tested; he is a shield to those who take refuge in him.' To je naša snaga danas. Bog je štit. On nije neka daleka sila; On je onaj koji stoji između nas i bezdana. Kada se osjećate kao da ste na tom putu bez štapa i bez torbe, kada se osjećate potpuno ogoljeni svojom tugom, znajte da je taj štit oko vas. On vas ne štiti od života, ali vas štiti u životu. On vas nosi kroz one dane kada se čini da više ne možete napraviti ni korak.

Sjetite se one slike koju je tata podijelio – onaj san od 23. srpnja, gdje su on i Ben čekali u redu za sladoled, a Ben je platio. To nije bio samo san. To je bio trenutak zajedništva koji nadilazi granice koje mi vidimo. To je bila potvrda da je Ben, taj dječak koji je uvijek bio spreman dijeliti, koji je uvijek bio spreman brinuti za druge, sada u onoj nebeskoj gozbi gdje je sve obilje. On je sada onaj koji časti, onaj koji nas čeka, onaj koji nam poručuje: 'Ba, ne brini, sve je prošlo, sve je dobro.'

Ryane, ti si bio njegov brat, njegov najbolji prijatelj. Znam da ti nedostaje. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san gdje se Ben pojavio, snažan i zdrav, gdje je rekao da je prošao sve testove. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila istina o njegovom stanju u Bogu. Ben te vidi, on te prati, on je tvoj anđeo koji leti visoko. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Ti si dio njegove ostavštine, ti si onaj koji nastavlja pričati priče o svemu onome što vas je spajalo. Tvoj život je sada punina onoga što je on započeo.

Isus nam danas govori: 'Whatever house you enter, stay there and leave from there.' To je poziv na postojanost. Poziv da ostanemo u Njegovoj kući, u Njegovoj prisutnosti, čak i kada nam se čini da je kuća prazna. Ali, dragi moji, kuća nije prazna. Ben je tu, u sjećanjima, u onim malim stvarima koje volimo, u onom bunaru u Vijetnamu koji sada donosi život drugima. Njegova ljubav nije prestala. Ona se pretvorila u nešto što hrani druge. Svaki put kad učinite nešto dobro u njegovo ime, vi činite da Ben živi. Vi činite da Njegova ljubav teče kao živa voda.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne tražite razloge u boli. Tražite samo Isusa. On je onaj koji je prvi prošao kroz smrt i vratio se da nam pokaže put. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Ben je sada u Njegovom zagrljaju, u onoj nebeskoj gozbi gdje nema više suza, gdje nema više 'zašto', gdje je sve jasno. On se smiješi. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan, držeći se za ruku Onoga koji je pobijedio smrt.

Kada se danas vratite kući i osjetite onu poznatu tišinu, nemojte je se bojati. To nije prazna tišina. To je tišina u kojoj Bog govori. To je tišina u kojoj osjećate Benovu prisutnost, ne kao odsutnost, već kao blagoslov. Sjetite se onog dječaka koji je bio spreman dati sve za drugoga. Neka ta slika bude vaša snaga. Neka ta slika bude vaš mir. Bog vas voli. Ben vas voli. I mi smo ovdje s vama, kao jedna obitelj, u nadi koja ne postiđuje. Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu svima koji ga zazivaju u istini. Zazovite ga danas, u svojoj boli, i dopustite mu da vas zagrli. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.