Subota trideset i prve sedmice kroz godinu

Zamislite, na trenutak, dječaka koji sjedi u kokpitu zrakoplova, onog izloženog eksponata gdje su ruke čvrsto na upravljaču, a oči uprte u nevidljive horizonte. Naš Benjamin Vo nije bio samo dječak koji je volio zrakoplove; on je bio dječak koji je razumio da život nije samo u tome da budeš na zemlji, već u tome da znaš kamo tvoje srce leti. Sjećate li se onih trenutaka kada bi s vama, Alane i Thao, provodio sate u 'airport spottingu'? Nije to bilo samo gledanje u metalne ptice. To je bila čežnja za visinama, za onim što je iznad svakodnevice. Danas, dok slušamo svetog Pavla kako govori o 'tajni kako biti sit i kako gladovati', ne možemo a da ne vidimo odjek te iste tajne u životu našeg Bena. On je znao da prava snaga ne dolazi iz onoga što posjedujemo – pa makar to bila i cijela kasica koju je tako plemenito, u svojoj dječjoj nevinosti, htio darovati za strica Williama – nego iz onoga što jesmo u Kristu.

Pavao nam u današnjem čitanju iz Filipljanima otkriva nešto što nas često zbunjuje: 'Sve mogu u Onome koji me jača.' Pavao nije govorio o uspjehu, o bogatstvu ili o tome da sve ide po planu. Govorio je o sposobnosti da se ostane uspravan i onda kada se svijet oko nas ruši. Pavao je naučio tajnu. Naučio je da je Krist jedina konstanta. Ben je, u svojoj kratkoj, ali nevjerojatno bogatoj životnoj putanji, živio tu istu tajnu. Sjetite se onog trenutka kada je, kao dječak koji je volio kodirati i graditi svoje svjetove, pokazao da je njegova 'valuta' bila ljubav, a ne zemaljsko blago. Njegova ponuda pomoći stricu, bez obzira na to što je to bila samo namjera, bila je 'miris mirisni', žrtva ugodna Bogu. To je ono što ostaje. To je ono što se računa.

Moramo stati ovdje. Četiri su mjeseca prošla od tog trinaestog lipnja. Znam da postoji ona tišina u kući koja nije mirna, već glasna. Znam da postoje trenuci kada vas, Alane i Thao, tuga iznenadi usred bijela dana, kao da vas netko povuče za rukav i podsjeti da stol nije pun. Možda se pitate: 'Zašto je ovaj put bio tako strm?' Možda se u onim satima kada nesanica postane vaš jedini suputnik, u misli ušulja ona stara sjena: 'Što sam propustio? Jesam li mogao nešto učiniti da taj put bude lakši?'

Želim vam danas, pred licem Gospodnjim, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe, koji su bili uz njega u svakom koraku, u svakoj bolnici, u svakom gradu od Rima do Lourdesa. Niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Bog vas gleda s ljubavlju, a ne s optužbom. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. To je jedino što na kraju ostaje.

Isus u današnjem Evanđelju kaže: 'Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.' On nas poziva da budemo vjerni u 'malim stvarima'. Ben je bio upravo to – vjeran u malim stvarima. Bio je vjeran u svojoj ljubavi prema bratu Ryanu, vjeran u svojoj pažnji prema ocu čije je priče slušao kao da su najveće sage ovoga svijeta, vjeran u svojoj radosti dok je maštao o 'Con Chim Airlinesu'. On nije služio 'mamonu', nije služio prolaznom. On je služio ljubavi. A ljubav je jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Bog zna srca, kaže nam Evanđelje. Bog zna srce vašeg Bena. Bog zna da je to srce bilo čisto, da je bilo usmjereno prema Njemu, čak i onda kada je tijelo bilo slabo.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Sjetite se onog sna koji je tata imao, gdje ste čekali u redu za sladoled i gdje je Ben platio. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman dati, a sada vam daje mir. On vam daje svoju prisutnost u svakom trenutku kada osjetite da ne možete dalje. On je sada u 'Banquet of Heaven', u onoj vječnoj radosti o kojoj je Isus govorio. Tamo nema više testova, nema više bolnica, nema više straha.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.