Petak trideset i prve sedmice kroz godinu

Zamislite, na trenutak, dječaka koji sjedi za svojim stolom, okružen nacrtima i kodovima, s onom posebnom vrstom mira koju posjeduju samo oni čije su misli čiste i usmjerene prema nečemu većem od njih samih. Naš Benjamin Vo nije bio samo dječak koji je razumio složene algoritme ili arhitekturu oblaka; on je bio dječak koji je razumio jezik srca. Sjećate li se one njegove jednostavne, ali tako duboke geste kada je, promatrajući patnju svoga strica Williama, poželio ponuditi cijelu svoju kasicu kako bi mu pomogao? Nije tu bilo računice, nije tu bilo oklijevanja. Bila je to čista, nepatvorena logika ljubavi koja kaže: 'Ako ti patiš, i ja želim dijeliti taj teret.' To je bila bit našeg Bena. On nije samo promatrao svijet – on je u njemu sudjelovao s nevjerojatnom nježnošću.

Sveti Pavao nam danas u poslanici Filipljanima daje jednu oštru, ali oslobađajuću lekciju. On nas poziva da budemo 'imitatori' onih koji žive prema modelu križa Kristova. Pavao s tugom govori o onima čiji je 'bog trbuh', čije su misli okupirane samo zemaljskim stvarima. A onda, kao protutežu, izgovara rečenicu koja bi trebala odjeknuti u dubini naših duša: 'Naša je domovina na nebesima.' Ben je to znao na svoj način. On je bio briljantan, on je bio onaj koji je kodirao igre, onaj koji je sanjao o svome 'Con Chim Airlinesu' i smijao se od srca dok bi o tome pričao, ali njegova prava veličina nije bila u onome što je znao ili što je stvorio. Njegova veličina bila je u onome što je bio: dječak koji je znao voljeti.

Moramo stati ovdje. Četiri mjeseca su prošla od tog trinaestog lipnja. Znam da postoji ona tišina u kući koja nije mirna, već glasna. Znam da postoje trenuci kada vas, Alane i Thao, tuga iznenadi usred bijela dana, kao da vas netko povuče za rukav i podsjeti da stol nije pun. Možda se pitate: 'Zašto je ovaj put bio tako strm?' Možda se u onim satima kada nesanica postane vaš jedini suputnik, u misli ušulja ona stara sjena: 'Što sam propustio? Jesam li mogao nešto učiniti da taj put bude lakši?'

Želim vam danas, pred licem Gospodnjim, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe, koji su bili uz njega u svakom koraku, u svakoj bolnici, u svakom gradu od Rima do Lourdesa. Niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Bog vas gleda s ljubavlju, a ne s optužbom. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. To je jedino što na kraju ostaje.

Isus u današnjem Evanđelju govori o upravitelju koji se našao u teškoj situaciji i koji je morao brzo djelovati kako bi osigurao svoju budućnost. Na prvi pogled, to nam se čini kao čudna priča o nepoštenju, ali pogledajmo dublje. Isus nas ne poziva na nepoštenje, već na 'razboritost'. On nas poziva da budemo mudri u pogledu onoga što je uistinu važno. Upravitelj je shvatio da njegovo vrijeme na zemlji istječe, pa je uložio sve u odnose s ljudima, u milosrđe, u ono što će ga dočekati kada sve ostalo prođe. Ben je to učinio spontano. On je već živio kao 'dijete svjetla'. Njegova ponuda pomoći stricu, njegovo zanimanje za očeve priče, njegova ljubav prema bratu Ryanu – to su bili njegovi 'promisori' za vječnost. On nije bio usmjeren na 'zemaljske stvari', kako Pavao upozorava, već je bio usmjeren na ljude. On je već bio građanin neba.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Sjetite se sna koji je tata imao, gdje je Ben plaćao sladoled. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman dati, a sada vam daje mir. On vam daje svoju prisutnost u svakom trenutku kada osjetite da ne možete dalje. On je sada u 'Banquet of Heaven', u onoj vječnoj radosti o kojoj je Isus govorio. Tamo nema više testova, nema više bolnica, nema više straha.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.