Petak dvadeset i devete sedmice kroz godinu

Zamislite na trenutak dječaka koji stoji na aerodromskoj pisti, prateći pogledom uzlijetanje zrakoplova, dok mu se na licu ocrtava mješavina ozbiljnog inženjerskog fokusa i onog dječjeg, čistog oduševljenja. Sjećate se kako je naš dragi Benjamin Vo s takvom strašću govorio o svojoj zamišljenoj kompaniji 'Con Chim Airlines'? Bio je to dječak čiji je um bio poput savršeno usklađenog instrumenta, spreman hvatati signale koje drugi nisu ni primjećivali. Danas, dok stojimo ovdje četiri mjeseca nakon što je Ben završio svoj zemaljski put trinaestoga lipnja, mi slušamo riječi svetoga Pavla Efežanima: 'Ištite da živite dostojno poziva kojim ste pozvani.' Pavao nas ne poziva na nekakvu apstraktnu svetost, već na konkretan život u poniznosti, blagosti i strpljivosti, 'podnoseći jedni druge u ljubavi'.

Benjamin je bio dječak koji je znao što znači podnositi i što znači ljubiti. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, izrazio spremnost da daruje cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao stricu Williamu nakon moždanog udara. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio bučno, niti je tražio hvalospjeve; sama ponuda, ta spremnost dječaka da dade sve što ima za drugoga, bila je njegov najčišći potpis. On nije bio samo briljantan um koji je kodirao igre i proučavao cloud infrastrukturu; on je bio duša koja je razumjela da je život stvoren za darivanje. Danas Pavao govori o 'jednom Tijelu i jednom Duhu', o 'jednom Gospodinu, jednoj vjeri, jednom krštenju'. To je ona mreža ljubavi u kojoj Ben sada prebiva, ona vječna povezanost koja ne poznaje granice smrti.

Ali, braćo i sestre, moramo stati ovdje i biti potpuno iskreni jedni s drugima. Prije nego što možemo zakoračiti u svjetlost te nade, moramo priznati ono što stvarno nosimo u svojim prsima. Alane i Thao, znam da postoje dani kada se tišina u kući čini kao teški teret koji pritišće ramena. Znam da postoje jutra kada vas tuga dočeka prije nego što sunce dotakne prozore. Znam da u tim tihim satima, kada se sjećate Benovog osmijeha ili onog sjaja u njegovim očima dok je pričao o 'Con Chim Airlines', u vaše misli zna ušuljati onaj tihi, bolni šapat: 'Jesam li učinio dovoljno? Jesam li mogao nešto spriječiti?' Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest koja je dotaknula vašega dječaka nije bila kazna, niti je došla iz bilo kakvog ljudskog propusta. Ne postoji roditeljska budnost na ovom svijetu koja je mogla zaustaviti val koji je došao izvan svakog ljudskog dosega. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegov dom, njegovo sve. Ta ljubav bila je čista, potpuna i savršena. Spustite taj kamen krivnje s vaših ramena. Pustite ga. Bog vas ne gleda s prijekorom; on vas u ovoj boli grli onim istim rukama koje drže i vašega Bena.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus nas kori jer znamo čitati znakove na nebu – kišu, vrućinu – ali ne znamo čitati 'sadašnje vrijeme'. Isus nas poziva na razlučivanje, na hrabrost da sami prosudimo što je pravo. On nam govori: 'Kad ideš s protivnikom pred glavara, na putu daj sve od sebe da ga se oslobodiš.' Ovo nije pravni savjet; ovo je poziv na pomirenje, na hitnost ljubavi. Isus nas poziva da ne čekamo, da ne odgađamo ljubav, da ne dopustimo da nas naši unutarnji dugovi, naše sumnje ili naša krivnja odvedu u tamnicu duha. Ben je to razumio. On nije čekao da bude stariji ili bogatiji da bi pokazao milosrđe; on je nudio svoju kasicu-prasicu dok je još bio dječak. On je živio u 'sadašnjem vremenu' ljubavi.

Ryane, brate mali, znam koliko ti Ben nedostaje. Znam da su dani bez tvog starijeg brata drukčiji, da ti nedostaje njegovo društvo, vaše zajedničke igre i smijeh dok ste pomagali u kuhinji ili istraživali svijet. Ali sjeti se da ta bratska veza ne prestaje ovdje. Ben te gleda s nebesa, raduje se svakom tvom koraku i ostaje tvoj brat navijeke. Nastavi rasti s hrabrošću, noseći u svom srcu onaj osmijeh i onu radost koju ste dijelili. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako mirno reže oblake, znaj da je to mali, tihi znak od Bena da je dobro, da je slobodan i da te čuva s ljubavlju koja nikada ne jenjava.

Ova služba riječi danas je poziv svima nama – roditeljima koji nose težak križ gubitka, djeci koja pate, svima koji se u tišini pitaju kamo dalje – da primimo tu snagu o kojoj Pavao govori. Naš dragi Benjamin sada je u onom nebeskom prostoru o kojem smo sanjali, pridružen svetima, zagovarajući za svoju obitelj, za mamu i tatu koji nose tako veliku ljubav i bol, i za sve one koji prolaze kroz tamne doline. On je sada dio one 'mnogolike mudrosti' koja nas uči da život nije niz slučajnosti, već dar koji se nastavlja u vječnosti.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Pustite da vas ta misao vodi. Niste sami na putu. Božja ruka je pružena prema vama, a zagrljaj naše nebeske Majke Marije čeka da vas utješi. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.