Trideset treća nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, tihi prizor: dječak koji sjedi za stolom, potpuno udubljen u svoj svijet. Nije to svijet igračaka, već svijet logike, kodova i zrakoplovnih ruta. Sjetite se Bena, našeg Benjamina, kako s onim svojim prepoznatljivim, blagim osmijehom slaže planove za svoju 'Con Chim Airlines'. U tom hihotu, u toj dječjoj ozbiljnosti kojom je planirao letove, postojala je jedna čista, nepatvorena vjera da svijet može biti povezan, da ljubav može premostiti svaku udaljenost. Ben nije bio samo dječak briljantnog uma; on je bio dječak čije je srce, poput radara, uvijek tražilo način da dosegne drugoga.

Današnja Riječ Božja nas vodi upravo na tu stazu. Sveti Pavao u poslanici Solunjanima nam govori: 'Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas taj dan preduhitrio kao lupež: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana.' Sjetite se te rečenice. Biti sin svjetlosti ne znači da ne poznajemo mrak. To znači da čak i kada mrak postane gust, čak i kada nas tuga pritisne, mi znamo da nismo djeca noći. Ben je to znao. Sjetite se onog trenutka kada je, bez ikakve zadrške, ponudio svoju kasicu da pomogne stricu Williamu. Nije to bilo zato što je bio naivan, već zato što je njegovo srce bilo usklađeno s Kristovim. On je razumio da je naša uloga ovdje, na zemlji, biti suradnici ljubavi. Ta ponuda – to nije bio samo novac, to je bio dar samoga sebe, dječak koji je spreman dati sve što ima za onoga koga voli.

Prošlo je pet mjeseci od trinaestog lipnja, Alane i Thao. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje preteška. Znam da postoje jutra kada se probudite i osjećate kao da je svijet stao, dok se život oko vas nastavlja kretati. Možda se pitate gdje je nestao onaj dječak čiji su osmijeh i znatiželja ispunjavali svaku prostoriju. Možda vas u tišini noći pohodi ona teška, nevidljiva sumnja: 'Jesam li mogla učiniti više? Je li se nešto moglo predvidjeti?' Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja vas mora osloboditi, istinu koju je Isus izgovorio kada su ga pitali tko je zgriješio da se čovjek rodi slijep: 'Niti on, niti njegovi roditelji.' Bolest nikada nije kazna. Nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila pod vašom kontrolom. Vi niste propustili ništa. Vi ste bili uz njega, držali ste ga za ruku na svakom putovanju, od Rima do Lourdesa, bili ste njegov dom i njegova sigurnost. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. Bog vas ne optužuje. On vas grli. Neki su križevi jednostavno tu, izvan ljudskog dosega, izvan svake kontrole. Niste vi krivi za oluju; vi ste bili oni koji su ga držali za ruku dok je oluja trajala.

Isus nam u Evanđelju danas govori o talentima. Gospodar povjerava svoja dobra slugama – svakome prema njegovoj sposobnosti. Ben je dobio talente koji su blistali: briljantan um, sposobnost za matematiku, dar za tehnologiju, ali iznad svega – dar srca koje nije znalo za sebičnost. On je svoje talente umnožio. Kako? Ne samo kodiranjem ili avionima, nego ljubavlju. Sjetite se onog sna, Alane, kada ste čekali u redu za sladoled, a Ben je platio. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman dati, a sada vam daje mir.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj suborac. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da vi dijelite istu krv, istu ljubav, istu vječnost. Kada pogledaš u nebo i vidiš avion, ne gledaj u prazninu. Gledaj u znak. Ben je tu. On te bodri. On želi da ti budeš hrabar, da rasteš, da budeš onaj koji će nastaviti sanjati velike snove. Ti si njegov brat, i ta povezanost je neraskidiva. Neka tvoj život bude nastavak njegove dobrote. Sjeti se onog osjećaja kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste bili T-Rexi u muzeju, kada ste dijelili tajne. Ta povezanost ne prestaje smrću; ona se samo mijenja u vječnu prisutnost.

Ben je bio dječak koji je živio intenzivno. Njegova znatiželja za 'Con Chim Airlines' bila je zapravo znatiželja za životom u punini. On je već stigao na odredište gdje nema više testova, nema više bolnica, gdje je svaki vapaj pretvoren u pjesmu. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, u onom nebeskom zrakoplovstvu koje nikada ne slijeće, nego vječno leti u Božjoj prisutnosti. On je onaj dječak koji je završio svoj zemaljski let, ali čiji je zrakoplov sigurno sletio u Božje naručje.

Kada danas izađete odavde, ponesite sa sobom jednu malu odluku. Kada vas sutra ujutro tuga pokuša zaustaviti, kada se osjetite sami, zastanite. Udahnite. Sjetite se Benovog osmijeha. Sjetite se onog dječaka koji se nije bojao pokušati, koji se nije bojao dati. Recite: 'Gospodine, moj Ben je u tvojim rukama, a ja sam u tvojoj milosti.' I krenite dalje. Ne osvrćite se na ono što je bilo teško, nego gledajte prema onome što je vječno. Neka vas Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna vašu bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.