Trideset treća nedjelja kroz godinu

Ponekad nam se čini da život mjeri našu vrijednost onim što smo postigli, onim što smo izgradili ili onim što smo uspjeli sačuvati. Gledamo u ruke, gledamo u kalendare, gledamo u dječje sobe koje su sada mirne, i pitamo se: što ostaje kada se putovanje, koje se činilo tako dugim, iznenada prekine? Sjećam se jedne fotografije Benjamina Voa. Na njoj se vidi dječak, možda sedam godina star, kako stoji u hodniku obasjanom neonskim svjetlima. Kapuljača mu je navučena, ruka naslonjena na zid, a pogled mu je blag, gotovo kao da promatra nešto što mi u tom trenutku ne vidimo. U pozadini, njegov brat Ryan projuri u igri, poput zamućene sjene pokreta. Taj trenutak – ta tiha prisutnost Benjamina nasuprot dječjem kretanju – kao da sažima cijeli jedan život koji je bio dubok, promišljen i ispunjen nekom vrstom unutarnje svjetlosti.

Pet je mjeseci prošlo od lipnja. Znam da u vašim srcima, draga Thao i Alane, ta tišina još uvijek odjekuje. Ponekad ta tišina postane preteška, osobito kada se sjetite njegovog briljantnog uma, onog dječaka koji je s lakoćom rješavao zadatke iznad svoje dobi, koji je s vama dijelio snove o 'Con Chim Airlinesu', koji je bio vaš suputnik u istraživanju svijeta. Danas, dok slušamo prispodobu o talentima, možda osjećate neku vrstu uboda u srcu. Gospodar dijeli talente, a onda traži račun. I možda se pitate: 'Što je s talentom koji je bio tako sjajan, a tako brzo uzet?'

Isus nam govori o gospodaru koji odlazi na put i ostavlja svoje posjede. Jednome daje pet, drugome dva, trećemu jedan talent. Ključna riječ ovdje nije 'količina'. Ključna riječ je 'povjerenje'. Gospodar ne traži od sluge s dva talenta da donese deset. On traži vjernost. On traži da ono što smo primili, stavimo u opticaj ljubavi. Benjamin je bio dječak koji je živio s otvorenim dlanovima. Sjetite se onog trenutka kada je, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. On nije zakopao svoj život u strahu. On ga je uložio u ljubav prema vama, u svoju znatiželju, u svoju dobrotu.

Dopustite mi da vam kažem nešto posve iskreno, jer bol koju nosite ne traži lijepe riječi, već istinu. Znam da u onim dugim noćima zna doći onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo?' Draga mama Thao, dragi tata Alan, slušajte me sada vrlo pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna, savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Niste zakazali. Voljeli ste ga do kraja, i ta ljubav ostaje živa. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.

Sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže: 'Vi, braćo, niste u tami... svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana.' To je vaša istina. Vi niste ljudi noći. Vi niste ljudi koji su ostali u grobu. Vi ste ljudi koji su pozvani ostati budni, ali ne u strahu, nego u nadi. Benjamin je sada sin svjetlosti u punom smislu te riječi. On je tamo gdje nema više 'testova', gdje nema više 'bistrine' koja je sputana tijelom, gdje nema više onog osjećaja da moraš dokazivati svoju vrijednost. On je kod kuće. Sjetite se onog sna koji je tata Alan imao, gdje ga je Ben uvjeravao: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết. Con tự thở được bình thường mà.' To je glas slobode. To je glas djeteta koje je konačno shvatilo da je prošlo kroz sve, da je stiglo na cilj, i da sada želi da vi znate da je dobro.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru i snove, znam koliko ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.

Isus nam na kraju prispodobe kaže: 'Uđi u radost gospodara svoga.' To je poziv koji je Benjamin već primio. Zamislite tu gozbu. Zamislite kako se Ben, sa svojim briljantnim umom, sada divi ljepoti Božjeg stvaranja, onoj ljepoti koju je tek naslućivao kroz svoje zrakoplove i svoje kodove. On je sada na mjestu gdje se više ne plače, gdje je svaka suza obrisana. I baš kao što bunar u Cà Mau, izgrađen u njegovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav, ta nježna, tiha dobrota, nastavlja teći kroz ovaj svijet. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime.

Braćo i sestre, ako danas nosite teret koji vam se čini preteškim za ponijeti, pogledajte u križ Kristov. Isus je prošao kroz tamu smrti, ali nije ostao u grobu. On je uskrsnuo, i u Njemu naš Benjamin živi punim, vječnim životom. Nema više boli za njega, nema više umora, samo ona svjetlost za kojom je njegova znatiželjna duša uvijek težila. On je kod kuće, na onoj gozbi gdje se više ne plače. On je kod Oca, a vi ste Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina.

Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Amen.