Subota dvadeset četvrte sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, jednu sasvim običnu, a ipak tako duboku sliku: dječaka koji s pažnjom sadi sjeme u vrtu. On ne zna točno što će iz toga izrasti, ali vjeruje zemlji, vjeruje suncu, vjeruje onome što je skriveno pod površinom. On čeka. Naš dragi Benjamin Vo bio je poput tog dječaka – uvijek usmjeren prema onome što dolazi, uvijek spreman uložiti sebe u ono što gradi, bilo da je riječ o složenom kodu za aplikaciju ili o najjednostavnijem činu dobrote prema bližnjemu. Danas, dok se sjećamo našeg Bena, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski hod, susrećemo se s riječima svetog Pavla Korinćanima koje su poput sjemenke posijane u dubinu naše duše: 'Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u snazi.'

Pavao nas danas suočava s onim što je srž naše vjere. On govori o tijelu, o našoj krhkosti, o onome što se sije u zemlju. 'Što siješ, ne oživljuje ako ne umre', piše on. To je teška istina. To je istina koja nas boli jer se ne tiče samo sjemena u zemlji, nego se tiče onih koje smo voljeli i koje smo morali predati natrag u Božje ruke. Za vas, Alane i Thao, i za tebe, Ryane, ovo nije samo teološka tvrdnja. Ovo je pitanje života i smrti, pitanje koje vas budi u noći i koje vam pritišće srce dok gledate u praznu stolicu ili dok prolazite pokraj mjesta koja su bila ispunjena Benovim smijehom i onim njegovim znatiželjnim razgovorima o svijetu 'Con Chim Airlines'.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim tihim trenucima, kada se sjećanja na Benov blagi osmijeh sudare s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus govori o sijaču. Sjeme pada na različita mjesta – na put, na kamenje, među trnje, na dobru zemlju. Isus nam govori da je sjeme Riječ Božja. Ali sjeme je i sam život. Benjaminov život bio je poput onog sjemena koje je palo na dobru zemlju. On je slušao Riječ, primio je u svoje srce i donio plod. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On je razumio da pravi život nije u onome što čuvamo za sebe, nego u onome što smo spremni darovati iz ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak koji je briljirao u matematici ili tehnologiji; on je bio dječak čije je srce bilo otvoreno, plodno i velikodušno.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni, baš kao što je tata vidio u onom snu u kojem je Ben bio zdrav, snažan i nasmijan, govoreći da je prošao sve. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.