Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, dječaka koji sjedi u zračnoj luci, prateći pogledom zrakoplove kako polijeću. Za Benjamina Vo, ti strojevi nisu bili samo metal i motori; bili su simboli slobode, putovanja i onog beskrajnog neba koje ga je uvijek privlačilo. On je u svojoj mladosti već sanjao o 'Con Chim Airlines', o letu koji nadilazi granice ovoga svijeta. Danas, dok stojimo ovdje, tri mjeseca nakon što je naš dragi Ben završio svoj zemaljski put, to nebo nam se čini dalekim, ali istovremeno, ono je postalo njegov dom. Danas nas Božja riječ poziva na promjenu srca, na onaj iskreni zaokret prema Bogu koji mijenja sve.

U čitanju iz Knjige proroka Ezekiela slušamo o Božjoj pravednosti. Bog pita: 'Is my way unfair, or rather, are not your ways unfair?' To je pitanje koje nas ponekad muči u tišini noći, kada se pitamo zašto život donosi takve križeve. Često mislimo da Bog nije pravedan jer ne razumijemo Njegove putove. Ali prorok nam nudi ključ: život se ne mjeri onim što nam se dogodi, nego time kako se okrećemo prema Bogu. Ako čovjek napusti zlo i čini što je pravo, 'he shall surely live'. To je obećanje koje nadilazi našu smrtnost. To je obećanje vječnosti koje je Benjamin već primio.

Moramo biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo utjehu. Znam da u onim trenucima kada se sjećanje na Benov blagi osmijeh sudari s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Dopustite mi da vam danas kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus nam priča priču o dva sina. Jedan kaže 'da', ali ne ode; drugi kaže 'ne', ali se predomisli i ode u vinograd. Isus nam time govori da nije važna naša prva reakcija, naše početno odbijanje ili naša slabost, već ono kamo na kraju usmjerimo svoj život. Benjamin je bio dječak koji je u sebi nosio nevjerojatnu sposobnost da bude potpuno prisutan. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on nije tražio sigurnost u novcu. On je tražio sigurnost u ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak koji je briljirao u tehnologiji; on je bio dječak čije je srce bilo otvoreno, plodno i velikodušno. On nas uči da život nije taština ako je darovan.

Sveti Pavao u Poslanici Filipljanima potiče nas: 'Have in you the same attitude that is also in Christ Jesus.' Pavao nas poziva na poniznost, na to da druge smatramo važnijima od sebe. Benjamin je to živio. On je uvijek bio usmjeren na druge, na svoje roditelje, na svog brata Ryana. Sjetite se fotografije na kojoj se igra s Ryanom, s onim sunčanim naočalama, smijući se bezbrižno. Ta radost nije nestala. Ona je sada preobražena u Božjoj prisutnosti. Ryan, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku.

Ova vjera u uskrsnuće nije teorija. Ona je život. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća. Bog je stavio vječnost u naša srca, i zato bol koju osjećate nije znak da ste izgubili sve, već znak da ste primili neizmjerno mnogo ljubavi.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.