U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama.
Gospodine, ti si svjetlo koje sja u tami. Gospodine, smiluj se. Kriste, ti si snaga onih koji te ljube. Kriste, smiluj se. Gospodine, ti si nada koja nikada ne umire. Gospodine, smiluj se.
Ponekad, dok hodamo kroz dan, uhvatimo sebe kako podsvjesno tražimo poznate obrise. Možda je to način na koji se svjetlo lomi kroz prozor u određeno doba poslijepodneva, ili način na koji se zrakoplov, visoko iznad oblaka, pretvara u sićušnu točku na nebu. Za obitelj koja nosi gubitak, ti mali, svakodnevni znakovi postaju poput jezika kojim nam nebo progovara. Danas, na spomen svetog Karla Boromejskog, pred nama je Božja riječ koja ne nudi jeftinu utjehu, već zahtijeva od nas da stanemo i preračunamo trošak svoga hoda s Kristom. Isus u Evanđelju koristi vrlo oštre riječi: 'Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.' To nije poziv na očaj, već poziv na potpunu predanost. To je poziv da sve što jesmo, sve što imamo – naše nade, naše planove, pa i našu bol – položimo u Božje ruke.
Sjetite se Benjamina. Sjetite se onog dječaka čiji je um bio poput brzog procesora, uvijek spreman za novu logičku zagonetku, za novi kod na GitHubu, za novu pustolovinu. Sjetite se kako je s takvim žarom, gotovo s dječjim strahopoštovanjem, promatrao zrakoplove. Za njega, svaki let nije bio samo prijevoz; bio je to san o slobodi, o 'Con Chim Airlines', o mogućnosti da se dotakne nebo. Ben je bio dječak koji je razumio da život zahtijeva odvažnost. On se nije bojao pokušati, nije se bojao balansirati na rubu novih izazova. Ta njegova znatiželja, ta njegova potreba da razumije kako svijet funkcionira, bila je odraz njegove duše koja je instinktivno tražila Istinu. On nije bio dječak koji je samo sjedio i gledao; on je bio dječak koji je želio graditi.
Sveti Pavao nam u Poslanici Filipljanima piše: 'Radite oko svoga spasenja sa strahom i trepetom! Ta Bog je onaj koji u vama izvodi i htijenje i djelovanje.' Zamislite te riječi. Pavao ne kaže da moramo sve učiniti sami. On kaže da je Bog taj koji u nama budi želju za dobrim. Kada vidimo Benovu dobrotu, kada se sjetimo one njegove čiste, nepatvorene spremnosti da ponudi sve što ima – svoju kasicu-prasicu – za ujaka Williama, mi zapravo vidimo Božje djelo u njemu. On nije bio usredotočen na sebe; on je bio usredotočen na potrebu drugoga. To je ona 'svjetlost u svijetu' o kojoj Pavao govori. Ben je bio svjetlo. On je zračio onom vrstom ljubavi koja ne kalkulira, koja ne pita 'što ću ja dobiti', već jednostavno daruje.
No, moramo biti iskreni. Život nas često lomi. Znam, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, dragi Ryane, da je bol gubitka poput teškog tereta koji nosite iz dana u dan. Prošlo je četiri mjeseca, a ipak, čini se kao da je vrijeme stalo onog trenutka kada je Ben otišao. Postoje trenuci kada tišina u kući postaje zaglušujuća. Postoje noći kada se pitanja roje u vašim mislima: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, u ime Gospodnje, kažem jednu istinu koja mora prodrijeti u vaše srce: niste krivi. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila vaša pogreška, nije bila kazna, nije bila posljedica bilo kakvog propusta. Bog ne kažnjava roditelje. Bog ne dopušta da se takve stvari događaju zbog naše nesavršenosti. Neke su stvari u ovom svijetu izvan naše kontrole, izvan naše budnosti, izvan naše medicine. Otpustite taj teret. Vi ste ga voljeli savršenom ljubavlju, a ta ljubav je bila, i ostaje, njegovo najveće utočište. Vi niste propustili ništa. Bog vas ne osuđuje; On vas grli u vašoj boli.
Isus u Evanđelju pita: 'Koji od vas, kad želi graditi kulu, neće najprije sjesti i proračunati trošak?' To je poziv na poniznost. Graditi život nakon gubitka znači proračunati trošak naše vjere. To znači priznati da ne možemo sami. Da, Ben je bio 'briljantan um', ali njegova prava snaga bila je u njegovoj nježnosti. On je bio onaj koji je znao da je život krhak i zato ga je tako snažno grlio. Sjetite se onog sna koji je tata Alan imao – onog sna u kojem Ben plaća sladoled. To je bila poruka ljubavi. Ben je i dalje onaj koji se brine, onaj koji želi da vi budete sretni. On vam poručuje, kroz tišinu svoga duha: 'Ba, Mẹ, ne brinite, ja sam na sigurnom. Ja sam kod kuće.'
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio najljepše trenutke djetinjstva, ti si sada čuvar te uspomene. Nemoj se bojati živjeti punim plućima. Ben bi to želio. On bi želio da tvoj smijeh i dalje odjekuje, da tvoja znatiželja i dalje istražuje svijet. Ti nosiš njegov dio u sebi. Svaki put kad se usudiš sanjati, svaki put kad pokažeš hrabrost u školi ili na igralištu, ti nastavljaš njegov put. Nisi sam. Tvoj brat je tvoj zagovornik pred Bogom.
Sveti Karlo Boromejski, čiji spomen danas slavimo, bio je čovjek koji je znao što znači 'prazniti samoga sebe'. Bio je biskup koji je obilazio svoje stado, koji je bio prisutan u njihovoj bijedi i u njihovoj radosti. On nas uči da je prava veličina u služenju. Ben je, na svoj način, bio upravo to – sluga ljubavi. Njegov život, iako kratak, ostavio je trag koji se ne može izbrisati. Taj bunar u Cà Mau, ta živa voda koja teče u njegovo ime, to je simbol njegovog života. On i dalje hrani, on i dalje daje život, on i dalje donosi nadu onima koji su u potrebi.
Braćo i sestre, ako danas nosite u srcu neku tešku bol, ako se osjećate kao da ste izgubili temelj, sjetite se da je Isus taj koji je položio temelj našeg spasenja na križu. On zna što znači patiti. On zna što znači biti odbačen. On zna što znači izgubiti život. Ali On je također onaj koji je uskrsnuo. On je onaj koji nam obećava da nijedna suza nije prolivena uzalud. Svaka vaša suza, svaki vaš uzdah, svaki trenutak vaše čežnje za Benjaminom, sakupljen je u Božjoj riznici. Ništa se ne gubi. Sve se preobražava.
Kada danas izađete iz ove crkve, ne tražite velike odgovore na velika pitanja. Tražite male korake. Možda je to trenutak u kojem ćete, gledajući u nebo, zamisliti Benjamina kako se smiješi, kako gleda svoje zrakoplove, kako je sretan i zdrav. Možda je to odluka da budete malo nježniji prema sebi, da prestanete s optužbama koje vas guše. Možda je to odluka da učinite neko malo djelo dobrote, tiho, bez riječi, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.'
Bog vas voli. On vas drži u svome naručju. On ne dopušta da ijedan od nas bude izgubljen. Budite hrabri, budite nježni, budite strpljivi jedni prema drugima. Vaša obitelj je sveta, vaša ljubav je vječna, a vaš Benjamin je kod kuće, u onom nebeskom kraljevstvu gdje nema više 'Con Chim Airlines', jer on sada leti na krilima Božje milosti. Hodajte u toj nadi, jer ona je jača od bilo koje smrti. Neka vas Gospodin čuva, neka vas Njegovo lice obasja i udijeli vam mir koji nadilazi svako razumijevanje. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru, noseći svjetlo Kristovo u svojim srcima.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.