U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Dobrodošli na ovu službu Riječi i molitve, dok se u Božjoj prisutnosti okupljamo s pouzdanjem da nas prate nebeski dvor i zagovor svetih arkanđela.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite, braćo i sestre, ono tiho večernje svjetlo kada sjedite u sobi, a vaš pogled klizi prema zaslonu na kojem se vrte linije koda, složene naredbe što ih je mladi um slagao s nevjerojatnom lakoćom. Benjamin Vo bio je dječak čiji je unutarnji svijet nalazio radost u strukturi, u logici, u preciznosti koja je daleko nadilazila njegove godine. Sjetite se onih trenutaka kada bi s ocem razgovarao o tehnologiji, ili kada bi se uz blagi osmijeh i radosno kikotanje prisjetio svoje zamišljene kompanije – one male, drage 'Con Chim Airlines'. U tim razgovorima nije bilo samo dječjih maštarija o zrakoplovima; bila je tu prisutna ona duboka, urođena težnja ljudskoga duha za nečim većim, za prostorom slobode i svjetlosti koji ne poznaje zemaljske granice. Danas, na blagdan svetih arkanđela Mihovila, Gabrijela i Rafaela, dok se u tišini srca spominjemo našega dragog Benjamina, tri mjeseca nakon što je njegov zemaljski put završio, Božja nas riječ vodi ravno u središte nebeske stvarnosti. Slušali smo u Knjizi proroka Danijela o prijestoljima postavljenima, o Starini dana čija je odjeća sjajna kao snijeg, i o tisućama i tisućama onih koji mu služe. Tamo, u tom nebeskom dvoru, gdje arkanđeli stoje pred Božjim licem, nalazi se i naš Ben. Njegov brzi um i blagi duh sada nisu ograničeni zemaljskim ekranima ni bolničkim sobama; oni su u punini Božjeg svjetla.
Gledamo u proroka Danijela i vidimo prizore koji oduzimaju dah, ali se istovremeno vraćamo onom malom, svakodnevnom prizoru iz života koji nam otkriva tko je zapravo bio Benjamin. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, sa sasvim čistom i nepatvorenom ozbiljnošću kazao svojim roditeljima da je spreman dati cijelu svoju kasicu-prasicu, sve što je posjedovao, kako bi pomogao svome ujaku Williamu koji se borio s posljedicama teške bolesti. Nije je razbio, nije je slomio, niti ju je na kraju morao fizički isprazniti jer se za sve pobrinula Božja providnost i obiteljska skrb; ali sama ponuda – ta spremnost dječaka da preda sve što ima za drugoga – otkriva nam srce koje je već bilo oblikovano za nebo. To nije bila kalkulacija. To je bila ljubav koja ne traži račun. To je onaj ista iskrena čistoca koju susrećemo u današnjem Evanđelju kod Natanaela, onog čovjeka pod smokvom u kojemu Isus ne nalazi nikakve dvličnosti.
Moramo stati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, prije nego što dotaknemo bilo kakvu utjehu. Znam dobro, a znate i vi koji nosite njegov lik u svom sjećanju, kako se u tihim trenucima dana, kada kuća utihne, u roditeljskom srcu zna probuditi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se suočio nije kazna, niti je posljedica bilo čijeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, otpor i budnost. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi u svom ruksaku. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore.
Sada se, braćo i sestre, događa onaj predivni obrat u Evanđelju. Isus gleda Natanaela i kaže mu da ga je vidio dok je još bio pod smokvom, prije nego što ga je Filip pozvao. I kada Natanael u čudu ispovijeda svoju vjeru, govoreći mu da je on Sin Božji i kralj Izraelov, Isus mu otvara oči za širu, nebesku stvarnost: 'Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.' Zamislite te riječi. Isus ne zatvara nebo; naprotiv, on otkriva da je granica između neba i zemlje tanja nego što mislimo. Anđeli koji uzlaze i silaze jesu Božji glasnici, oni koji čuvaju, vode i prate. Na blagdan svetih arkanđela mi ne slavimo nebesku daljinu, nego Božju blizinu. Mihovil, borac za istinu; Gabrijel, navjestitelj radosne vijesti; Rafael, iscjelitelj i pratitelj na putu – oni nisu likovi iz bajki. Oni su stvarnost koja okružuje i našega Benjamina. On je sada ondje gdje se ti nebeski dvorovi spajaju s radošću vječnosti.
Govorim sada tebi, Ryane, dragi brate. Znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat, s kojim si dijelio snove, vožnje i one tihe trenutke obiteljske topline. Sjeti se onih dana kada ste zajedno s tatom i mamom planirali putovanja, kada ste se smijali u zračnim lukama s vašim ksap-torbama i kapama. Ben te nije napustio. Njegova ljubav prema tebi ostaje kao tiha, postojana prisutnost. On te promatra s ponosom i želi da živiš hrabro, da se raduješ svakom novom danu, da nastaviš graditi ono što ste zajedno sanjali. Kada osjetiš tugu, sjeti se njegovog osmijeha, onog toplog izraza lica koji je donosio radost u svaku prostoriju u koju bi ušao. Ti nisi sam; tvoj brat hodi s tobom u Božjem svjetlu.
A to se grli i sa svima vama koji nas pratite u ovoj molitvi – s roditeljima koji nose teške terete, s obiteljima koje prolaze kroz doline suza, i s djecom koja u svojoj krhkosti trebaju Božju ruku. Bog vas vidi. Gospa, koja je s majčinskom boli stajala pod križem, zna svaku suzu koju isplačete u tišini. Benova ljubav ne miruje; ona i dalje tiho djeluje u svijetu, u svakom činu dobrote i milosrđa koji se čini u njegovu spomen, poput onog bunara s čistom vodom u dalekom Vijetnamu koji napaja žedne, noseći u svom imenu spomen na dječaka čije je srce bilo puno suosjećanja.
Braćo i sestre, ne tražite žive među mrtvima. Benjamin je u Božjim rukama, zdrav, slobodan i radostan, okružen svjetlošću o kojoj nam danas govore i proroci i anđeli. Kada danas izađete kroz ova vrata, ponesite sa sobom jednu jednostavnu odluku: budite blagi prema samima sebi. Kada dođete kući, zastanite na tren, sjetite se njegovog bistrog pogleda i recite u tišini: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve suvišne terete i dopustite Božjem miru da ispuni vaše srce. Neka vas sveti Mihovil čuva u borbama, sveti Gabrijel neka vam donosi radosnu nadu, a sveti Rafael neka ispunja vaše korake iscjeljenjem i mirom. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslov Svemogućega Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, prati i čuva u sve dane života vašega. Mir vama i vječni pokoj u svjetlosti.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.