Četvrtak dvadeset pete sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, dječaka koji sjedi za svojim stolom, okružen nacrtima i kodom, pokušavajući riješiti problem koji se čini nemogućim. Benjamin Vo nije samo rješavao matematičke zadatke; on je tražio red u svijetu koji se ponekad činio kaotičnim. On je u tom svom svijetu tehnologije, u onom svom GitHub repozitoriju gdje je stvarao igre, tražio logiku. No, dublje od matematike, on je tražio smisao. Danas, u čitanju iz Knjige Propovjednika, susrećemo se s onim poznatim, pomalo teškim riječima: 'Taština nad taštinama, veli Propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština!'

To je slika koju želim da danas ponesete u srce: rijeka koja teče, ali se more ne puni. Propovjednik nam govori o ciklusima – sunce izlazi i zalazi, vjetar kruži, rijeke teku. Sve se čini kao beskrajno ponavljanje. Kada stojimo usred svoje boli, kada gledamo praznu stolicu ili slušamo tišinu u kući, čini nam se da se svijet vrti u krug, a mi smo ostali zaglavljeni u trenutku koji nikada neće proći. Čini se kao da sve što smo radili, sve što smo sanjali, sve što smo voljeli, gubi svoj sjaj u toj beskrajnoj rijeci vremena. Ali, je li to istina? Je li život samo niz prolaznih trenutaka koji se gube u moru zaborava?

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim trenucima kada se sjećanje na Benov blagi osmijeh sudari s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Herod čuje za Isusa i pita: 'Tko je to o kome čujem takve stvari?' On je zbunjen. On traži odgovore u starim kategorijama: 'Je li to Ivan? Je li to Ilija?' On traži nešto što već poznaje, nešto što se može uklopiti u njegov svijet 'pod suncem'. Ali Isus je nešto sasvim novo. Isus nije ciklus, on nije ponavljanje. Isus je proboj vječnosti u vrijeme. Ben je bio dječak koji je intuitivno razumio taj proboj. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on nije tražio sigurnost u novcu. On je tražio sigurnost u ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak koji je briljirao u matematici ili tehnologiji; on je bio dječak čije je srce bilo otvoreno, plodno i velikodušno. On nas uči da život nije taština ako je darovan.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku. Sjeti se kako ste se smijali dok ste se vozili, kako ste dijelili te male trenutke radosti – to je tvoja snaga. To je tvoj štit.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Propovjednik kaže da nema ničeg novog pod suncem. Ali u Kristu, sve postaje novo. Vaša bol nije taština. Vaša suza nije uzaludna. Svaka kap ljubavi koju ste uložili u Benjamina, svaki trenutak koji ste proveli brinući se za njega, sve je to zapisano u Božjem vječnom sjećanju. Ništa nije izgubljeno. Ben nije nestao u rijeci vremena; on je ušao u ocean Božje ljubavi. Ono što je bilo 'pod suncem' prolazno je, ali ono što je u Bogu, trajno je.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.