Subota dvadeset i pete sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, dječaka koji stoji na obali mora, promatrajući kako se horizont spaja s nebom. Benjamin Vo bio je dječak koji je u sebi nosio tu istu prostranost. Njegov um, tako bistar i precizan, bio je poput vrhunskog navigacijskog sustava, uvijek usmjeren prema onome što je više, prema onome što je složeno i lijepo. Sjećate se onih trenutaka kada bi s ocem, s onim istim žarom s kojim je istraživao AWS okruženja, promatrao zrakoplove kako se uzdižu? Za njega, to nije bila samo tehnologija. To je bila čežnja za letom, za onim 'Con Chim Airlines' – njegovim malim, smijehom obojenim snom o ptici koja prkosi gravitaciji. Danas, dok se sjećamo našeg dragog Benjamina, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski put, susrećemo se s riječima Propovjednika: 'Raduj se, mladiću, dok si mlad... ali znaj da će te za sve to Bog izvesti na sud.'

Te riječi mogu zvučati kao hladan podsjetnik na prolaznost. No, Propovjednik nam ne govori o strahu. On nam govori o ljepoti mladosti koja je u Božjim rukama. Benjamin je bio dječak koji je tu ljepotu živio. On nije bio samo dječak koji je kodirao igre ili rješavao zadatke iz matematike; on je bio dječak koji je u sebi nosio čistoću koja se ne može naučiti u školi. Sjetite se onog trenutka kada je, tek petnaestogodišnjak, poželio dati cijelu svoju ušteđevinu, cijelu svoju kasicu-prasicu, da pomogne ujaku Williamu u bolesti. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on nije tražio sigurnost u novcu. On je tražio sigurnost u ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nas uči da život nije taština ako je darovan.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim trenucima kada se sjećanje na Benov blagi osmijeh sudari s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka. Bog ne šalje bolest; Bog prima onoga koji pati u svoje naručje, kao što je primio Bena.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus govori učenicima: 'Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudske.' Učenici su bili zbunjeni. Bili su uplašeni. Nisu razumjeli zašto bi onaj koji čini čudesa morao biti predan patnji. To je trenutak kada se naša ljudska bol susreće s Božjom pobjedom. Isus ne bježi od patnje; on prolazi kroz nju. Ben je bio dječak koji je, unatoč svojoj briljantnoj pameti, imao srce djeteta koje vjeruje. On je razumio ono što učenici tada nisu – da je predanost u Božje ruke jedini način da se stigne kući. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno. Njegov život nije bio prolaznost; bio je sjaj koji nas još uvijek grije.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku. Sjeti se onih trenutaka kada ste se smijali, kada ste dijelili te male trenutke radosti – to je tvoja snaga. To je tvoj štit. Nisi sam. Tvoj brat je uz tebe na način koji nadilazi naše oči, ali koji tvoje srce može osjetiti.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Propovjednik nam kaže: 'Sjeti se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti.' Benjamin se sjećao. On je u svojoj kratkoj mladosti već dosegnuo ono što mnogi traže cijeli život: sposobnost da se divi, da voli bez zadrške i da daje sebe drugima. On nije živio za taštinu; on je živio za vječnost. Njegova smrt nije kraj, već prelazak u 'Banquet of Heaven', gdje sada, zajedno sa svetim Karlom Acutisom, intercedira za sve nas, osobito za one koji traže lijek i nadu. On je sada slobodan, on je sada svjetlo.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.