Utorak trideset i prve sedmice kroz godinu

Sjedimo danas zajedno, u tišini koja ponekad govori glasnije od bilo koje riječi. Sjetite se onog trenutka kada gledate u prazno mjesto za stolom, ili kada vas usred dana, dok slažete stvari u kući, iznenadi miris ili zvuk koji vas trenutno vrati u vrijeme kada je Benjamin bio tu, pored vas. Znam da je prošlo četiri mjeseca od 13. lipnja, a ipak, za srce koje voli, vrijeme ne teče ravnomjerno. Ponekad se čini kao da je prošla vječnost, a ponekad kao da je sve to bilo jučer. Danas nas Gospodin kroz svoje Evanđelje poziva na jednu gozbu. On nam govori o čovjeku koji je priredio veliku večeru i poslao svoje sluge da pozovu uzvanike. Zamislite tu scenu: sve je spremno, stol je postavljen, jela su topla, ali oni koji su bili pozvani – oni koji su trebali biti prvi tamo – počeli su se ispričavati. Jedan je morao vidjeti polje, drugi volove, treći se oženio. Svatko je imao svoj razlog, svoju brigu, svoj 'preči' posao. A gospodar, u svojoj velikoj želji da kuća bude puna, ne odustaje. On ne zatvara vrata. On šalje sluge u ulice, u prikrajke, na ceste i putove, da dovedu siromahe, sakate, slijepe i hrome. 'Neka se kuća napuni', kaže on. I još uvijek ima mjesta.

Benjamin Vo, vaš Ben, bio je dječak koji je uvijek nalazio mjesta za druge. Sjetite se one njegove nevjerojatne, djetinje velikodušnosti kada je, ne čekajući da ga itko pita, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu za svoga ujaka Williama. Nije to učinio da bi se hvalio, nije to učinio da bi ga netko vidio. On je jednostavno prepoznao potrebu i želio je odgovoriti. To je bila logika njegova srca – srce koje nije kalkuliralo, srce koje je bilo otvoreno za drugoga. On je bio dječak koji je s takvom strašću promatrao svijet, bilo kroz kodiranje svojih igara na GitHubu, bilo kroz onaj dječji zanos dok je s tatom Alanom pratio zrakoplove u zračnim lukama. Sjećate se kako se uvijek smiješio dok bi pričao o 'Con Chim Airlines'? U tom njegovom osmijehu bila je skrivena neka dublja radost, neka lakoća postojanja koju mi, opterećeni zemaljskim brigama, često zaboravimo. On nije tražio isprike da ne bude prisutan. On je bio tu, bio je životan, bio je potpuno predan onome što je volio.

Sveti Pavao nam u Poslanici Filipljanima daje sliku koja nam danas treba biti svjetlo: 'On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge.' To je otajstvo našega Gospodina. On nije tražio prva mjesta. On je postao jedan od nas. On je postao onaj koji trpi, onaj koji je odbačen, onaj koji je na kraju završio na križu. Ali, upravo zato, Bog ga je uzvisio. Upravo zato, njegovo ime je iznad svakog drugog imena. Kada se osjećate slomljeno, kada vam se čini da je vaša bol preteška, sjetite se da Isus nije stranac vašoj patnji. On nije Bog koji gleda s visine, već Bog koji je prošao kroz sve što i vi prolazite.

Moram vam reći nešto što je važno, nešto što možda nosite kao teret u dubini duše. Znam da u trenucima najveće samoće, kada se tišina doma čini neizdrživom, progovori onaj tihi, bolni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Možda smo trebali primijetiti ranije?' Dragi Alan, draga Thao, slušajte me sada pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bila je bdjenje, bila je skrb, bila je sve što roditeljsko srce može dati. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, nije posljedica vašeg propusta, nije nešto što bi se moglo spriječiti da ste bili 'bolji' ili 'oprezniji'. U ovom svijetu postoje boli koje nadilaze svaku ljudsku logiku, svaku medicinu i svaku roditeljsku budnost. Bog ne optužuje majku koja je ostala uz postelju, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj kamen sumnje. On vas ne optužuje, zašto biste se vi optuživali? Bog vas gleda s neizmjernom nježnošću, istom onom kojom je primio Benjamina u svoje vječne dvore.

Benjamin je sada na toj velikoj gozbi o kojoj Isus govori. On je onaj dječak koji je bio tako znatiželjan, tako pun života, a sada je uronjen u samu Istinu, u samu Ljubav. Zamislite ga tamo, u punoj snazi, bez ikakve boli, bez ikakvog tereta. On je kod kuće. I znajte ovo: on vas ne gleda iz prošlosti. On vas ne gleda kao netko tko je nestao. On vas gleda iz Božje vječnosti, gdje se svaka vaša suza, svaki vaš uzdah, svaki vaš pokušaj da nastavite dalje, čuva kao dragocjenost. Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, ti koji si bio njegov suputnik u svakoj avanturi, sjeti se da te tvoj brat bodri. On želi da živiš, da sanjaš, da budeš hrabar. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi. Nemoj se bojati koračati naprijed, jer tvoj brat je dio tebe, dio tvoje radosti, dio tvoje snage.

Sjetite se onog sna koji je tata Alan imao 25. lipnja. Ben se pojavio zdrav, snažan, u zelenim kratkim hlačama, miran i spokojan. Rekao je: 'Ne brinite, ja ću vas pratiti.' To nije bila slučajnost. To je bio Božji dodir, potvrda da veza ljubavi koju ste izgradili nije prekinuta smrću. Ona je samo promijenila oblik. Ona je sada vječna. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao živa voda za žedne, tako i vaša tuga, položena u Božje ruke, polako postaje izvor snage za mnoge druge. Vaša bol nije uzaludna. Ona vas otvara za druge, čini vas sposobnima razumjeti patnju onih oko vas na način na koji to nitko drugi ne može.

Braćo i sestre, danas kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom teret pitanja na koja nemate odgovor. Ponesite jednu malu stvar. Možda je to trenutak tišine u kojem ćete zamisliti Benjamina kako se smiješi. Možda je to odluka da učinite neko malo dobro djelo, tiho, u njegovo ime, bez da itko zna. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče.' Bog vas voli više nego što možete zamisliti. On vas drži u svome naručju, baš kao što je držao Benjamina. Ne bojte se svoje tuge, ali ne dajte da vas ona definira. Definira vas ljubav kojom ste voljeli, i ljubav kojom ste voljeni od Boga. Budite hrabri, budite nježni jedni prema drugima. Hodajte u nadi, jer jednog dana, u onom velikom susretu, ponovno ćete biti zajedno. I tada će svaki vaš trud, svaka vaša suza, biti pretvoreni u radost koja nikada neće prestati. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas Njegovo lice obasja i udijeli vam mir. Amen.