Utorak trideset i prvog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, gotovo nečujnu sliku iz vašeg obiteljskog albuma: Benjamin stoji u zračnoj luci, s onim svojim prepoznatljivim, blagim osmijehom, dok mu oči sjaje od uzbuđenja pri pogledu na Boeing 737 koji se sprema za polijetanje. U tom trenutku, za njega ne postoji ništa osim čuda tehnologije i ljepote nebeskih visina. On je u svom elementu, s tatom uz sebe, spreman za novu avanturu. Taj dječak, čija je znatiželja bila poput neiscrpnog izvora, nije samo promatrao zrakoplove; on je gradio svoju viziju, svoju 'Con Chim Airlines', sanjajući o letovima koji povezuju svjetove. Danas, u svjetlu Božje Riječi, taj se dječji san o letenju preobražava u nešto mnogo dublje – u poziv na gozbu koja nema kraja.

Sveti Pavao nam u poslanici Filipljanima daje ključ za razumijevanje takvog života. On nam govori o Kristu koji 'isprazni sam sebe, uzevši lik sluge'. Benjamin je, u svojoj kratkoj, ali intenzivnoj životnoj putanji, nosio upravo tu tajnu. Nije se hvastao svojim briljantnim umom, svojom sposobnošću da s lakoćom rješava složene matematičke probleme ili da razumije arhitekturu oblaka i podataka. Naprotiv, on je bio dječak iznimne blagosti, dječak koji je, unatoč svojoj genijalnosti, ostao jednostavan, otvoren i duboko empatičan. Sjećate li se trenutka kada je, posve spontano, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice kako bi pomogao stricu? Nije to učinio da bi bio viđen, niti da bi se hvalio. Učinio je to iz dubine svoga srca, jer je instinktivno osjetio da je ljubav prema drugome važnija od bilo kakvog blaga koje možemo čuvati za sebe.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Četiri su mjeseca prošla od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu, a tuga nije neka apstraktna misao. Ona je stvarna. Ona je ona tišina u kući koja se čini preteškom, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je trenutak kada se ujutro probudite i na djelić sekunde zaboravite, a onda vas stvarnost udari poput vala. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Benov glas, na njegovu znatiželju ili na one trenutke kada je s takvom ozbiljnošću slušao tatine priče – kao da su najvažnije na svijetu – pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više? Je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju po Luki, slušamo o velikoj gozbi na koju su mnogi bili pozvani, ali su se ispričali. Jedan je kupio polje, drugi volove, treći se oženio. Svaki je imao 'razlog' zašto ne može doći. A gospodar, u svojoj velikodušnosti, ne odustaje. On šalje slugu u ulice, u aleje, na putove i među ograde, da dovede siromahe, sakate, slijepe i hrome. On želi da njegova kuća bude puna. Benjamin je sada na toj gozbi. On, koji je toliko volio život, koji je toliko uživao u putovanjima i otkrivanju novih mjesta, sada se nalazi na mjestu gdje više nema granica, nema bolesti, nema 'zašto'. On je na gozbi gdje je sve spremno, gdje je svaki dječji san ispunjen u Božjoj prisutnosti.

Sjetite se one slike koju je otac podijelio – onog sna u kojem Ben, zdrav i snažan, stoji pred njim i kaže: 'Baš me briga, ja ću te pratiti.' To je ta neuništiva veza ljubavi. Ben vas nije napustio. On je sada vaš zagovornik. On gleda na vas s nebeskih visina, a njegova ljubav prema vama, prema Ryanu, prema cijeloj obitelji, sada je pročišćena i vječna. On vas ne gleda kao što svijet gleda – kroz prizmu uspjeha ili neuspjeha. On vas gleda kao što Bog gleda: s beskrajnom nježnošću.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.