Četvrtak dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan prizor koji nam je svima blizak, a opet tako pun značenja: dječak koji sjedi u tišini svoje sobe, zagledan u ekran svog računala. Nije to samo igra; to je stvaranje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, imao je taj rijedak dar da u svijetu koda, matematike i logike pronalazi ljepotu. Sjetite se kako je s preciznošću odraslog čovjeka gradio svoje digitalne svjetove, kako je s ljubavlju promatrao zrakoplove i sanjao o onoj svojoj 'con chim airlines'. U toj njegovoj dječjoj znatiželji, u tom njegovom briljantnom umu, postojala je jedna konstanta: pouzdanje. On je znao, možda intuitivnije od mnogih odraslih, da iza svakog sustava, iza svakog algoritma, postoji netko tko je izvor svega. Danas, dok u Evanđelju slušamo Isusa kako govori o prijatelju koji kuca na vrata u ponoć, pozvani smo zastati pred otajstvom molitve koja ne odustaje.

Isus nam priča o čovjeku koji u ponoć, u vrijeme najveće tame i umora, dolazi prijatelju i traži kruh. 'Ne dosađuj mi', odgovara prijatelj iznutra. 'Vrata su već zaključana.' Koliko nam je puta ta slika poznata? Zar se ne osjećamo ponekad baš tako, kao da kucamo na vrata koja su zaključana, kao da nas nebo ne čuje, kao da je ponoć u našim dušama postala trajno stanje? Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Benjamin prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili. Neke oluje dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Ben nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Isus nam ne daje formulu za 'magično' dobivanje onoga što želimo. On nam daje obećanje o Duhu Svetom. 'Koliko li će više Otac nebeski obdariti Duhom Svetim one koji ga ištu!' Ben je bio dječak koji je razumio vrijednost dara. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti kasicu; sama namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. To je ono što nas povezuje s nebom. To je ona nit koja povezuje naše molitve u jedan krug ljubavi koji ne prestaje.

Sveti Pavao u poslanici Galaćanima pita: 'Did you receive the Spirit from works of the law, or from faith in what you heard?' Pavao nas poziva da ne padnemo u zamku misli da trebamo 'zaraditi' Božju ljubav ili da smo 'podbacili' ako nismo spriječili neizbježno. Vjera nije zakon koji moramo ispuniti do savršenstva; vjera je povjerenje da nas Otac ljubi čak i kada su vrata zaključana, čak i kada nas obuzima strah. Ben je to znao. Njegova ljubav prema vama, prema Ryanu, prema obitelji, nije bila rezultat nekog 'zakona' ili truda; to je bila milost. To je bio Božji dar koji se prelijevao kroz njegov život.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.