Trideset treća nedjelja kroz godinu

Sjećate li se onog trenutka, zabilježenog na fotografiji, kada Ben stoji u prolazu podzemne željeznice, onako samouvjeren, s rukama na bokovima, u onoj svojoj sivoj majici i maski na licu? U tom trenutku, on nije bio 'dječak koji se bori', niti 'sin koji prolazi kroz kušnju'. Bio je samo dječak u pokretu, dječak koji je bio spreman na putovanje, na istraživanje, na život koji je pred njim bio širok i otvoren poput piste zračne luke. Gledao je ravno u objektiv, s onom svojom tihom, ali nepokolebljivom energijom. U toj slici nema straha. Ima samo spremnosti. Bilo je to vrijeme kada su se planovi za 'Con Chim Airlines' činili kao najprirodnija stvar na svijetu, kada su se kodovi za njegove igre pisali s lakoćom, a nebo je bilo samo još jedan prostor koji treba razumjeti i osvojiti.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije apstraktna riječ iz knjige koju čitamo na ambonu. Ona je ovdje. Ona je ona neobjašnjiva tišina u hodniku, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je onaj jutarnji trenutak kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost udari posve neočekivano. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu ili na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju po Mateju, Isus nam govori o talentima. Gospodar daje sluzi pet, drugome dva, trećemu jedan. Razmislite o tome. Gospodar ne traži da svi budemo isti. On ne traži od onoga s dva talenta da donese pet. On traži samo jedno: vjernost. On traži da ono što smo primili – taj dar života, taj dar ljubavi, tu sposobnost da budemo nježni i radoznali – ne zakopamo u zemlju straha. Ben je bio dječak koji je svoje talente koristio do kraja. Njegova briljantnost, njegova sposobnost da uči, njegova neizmjerna empatija – on to nije skrivao. On je to dijelio. Sjetite se onog trenutka kada je, unutar svoje dječje sobe, pomislio na svog strica Williama koji je trpio nakon moždanih udara. Nije ga nitko nagovorio, nije ga nitko tražio. On je sam, iz dubine svoga srca, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. To je bila njegova spremnost da daruje sve što ima. To je bila njegova vjernost. On nije zakopao svoj talent u strahu od gospodara; on ga je stavio na raspolaganje ljubavi.

Ali što je sa strahom? Što je s onim trećim slugom koji je rekao: 'Gospodaru, znam da si čovjek strog... pa se pobojah'? To je glas koji svi poznajemo. To je glas koji nam šapuće u noći: 'Zašto se ovo dogodilo?', 'Bog je strog', 'Bog me zaboravio'. To je glas koji nas želi natjerati da zakopamo svoje srce u zemlju kako nas više ništa ne bi moglo povrijediti. Ali Isus nas danas poziva da izađemo iz te rupe. On nam kaže: 'Uđi u radost gospodara svoga!' To nije poziv na zaborav. To je poziv na život u svjetlu. Ben je sada u toj radosti. On nije više ograničen tijelom koje je trpjelo. On je onaj isti Ben – bistar, znatiželjan, nježan – ali sada je u punini Božje slave. On sada vidi ono što je tek naslućivao dok je gledao u nebo i sanjao o svojim zrakoplovima. On sada vidi samoga Stvoritelja, onoga koji drži svemir u svojim rukama.

Sveti Pavao u poslanici Solunjanima kaže: 'Vi, braćo, niste u tami... svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana.' To je ključ. Mi nismo ljudi noći. Mi nismo ljudi koji čekaju katastrofu kao lopova. Mi smo ljudi koji čekaju Gospodina. I zato, kada osjetite da vas tuga guši, kada vam se čini da je teret pretežak, sjetite se da Ben nije daleko. On je u onom 'prostoru' koji je bliži nego što mislimo. On je u srcu Božjem. Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu. On je onaj dječak koji je gledao u horizont, a sada gleda u lice svoga Stvoritelja.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno maleno, posve sakriveno djelo ljubavi u njegov spomen – pomozite nekome tko je umoran, osmjehnite se djetetu koje plače, recite dobru riječ onome tko je sam. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke koja je stajala pod križem i zna svaku bol srca, zagrli i zaštiti. Ona vas vodi k svome Sinu, u čijim je rukama naš Ben pronašao svoj vječni dom, danas i u vijeke vjekova. Amen.