Blagdan svetih Šimuna i Jude, apostola

Zamislite na trenutak jedan običan, sunčan dan u zračnoj luci. Dječak stoji uz veliku staklenu stijenu, nos mu je pritisnut uz hladno staklo, a oči mu prate svaki pokret Boeinga 737 na pisti. To je naš Benjamin. U tom trenutku, za njega ne postoji ništa osim te čiste, nepatvorene znatiželje prema visinama. Njegov um, tako britak i brz, već je u mislima slagao logiku zračnog prometa, crtao rute za svoju zamišljenu 'Con Chim Airlines' i s dječjim se smiješkom divio veličini strojeva koji prkose gravitaciji. Ta fascinacija zrakoplovima nije bila samo hobi; bila je to čežnja za nečim većim, za pogledom na svijet odozgo, za onom slobodom koju samo nebo može ponuditi. Danas, na blagdan svetih Šimuna i Jude, dok slušamo kako Isus provodi cijelu noć u molitvi na gori prije nego što izabere svoje apostole, ne možemo ne vidjeti tu istu čežnju za visinama u Benovu životu. Isus se penje na goru da bi bio s Ocem, a Ben je cijeli svoj život, u svojoj znatiželji i u svojoj blagosti, neprestano gledao prema gore, prema onome što je vječno.

Sveti Pavao nam u poslanici Efežanima govori o nečemu što nas sve duboko pogađa: 'Vi više niste tuđinci ni pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.' Razmislite o toj slici. Ukućani. To znači da nismo gosti koji dolaze i odlaze, nego ljudi koji pripadaju domu. Pavao kaže da smo 'uzidani u hram sveti u Gospodinu'. Ben je sada dio tog hrama. On nije više dječak koji promatra zrakoplove kroz staklo; on je sada onaj koji je prešao prag, onaj koji je ušao u puninu Božjeg doma. Ponekad nam se čini da je taj prag nepremostiv, da je udaljenost između nas i naših dragih koji su otišli prevelika, kao da nas dijeli cijeli svemir. Ali Pavao nas uvjerava da je Krist 'zaglavni kamen' koji sve drži na okupu. On drži Bena u vječnosti, a on drži i vas, Alane i Thao, u vašoj svakodnevnoj borbi. On je ta nevidljiva veza koja ne puca, ta nit koja povezuje nebo i zemlju.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Jer tuga nije apstraktna. Ona ima težinu, ona ima lice, ona ima tišinu koja pritišće dom obitelji Vo četiri mjeseca nakon što je Ben pošao u Očev dom. Dragi Alane, draga Thao, znam da u onim trenucima prije zore, kada se tišina uvuče u sobu i kada se sjećanje na Benov glas miješa s tihom molitvom, znaju navirati preteške misli. Ponekad se u srcu pojavi onaj tihi šapat: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li previdjeli neki znak? Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja mora iscijeliti tu ranu do dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Bena savršenom, predanom roditeljskom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista i primljena u Božje ruke. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše srce, slomljeno ali vjerno.

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa kako izabire svoje apostole. On ih bira nakon noći provedene u molitvi. To nam govori da je svaki život, svaki poziv, svako ime koje Bog izgovara – rezultat duboke, intimne Očeve odluke. Benovo ime je bilo zapisano u Božjem srcu prije nego što je uopće udahnuo ovaj zrak. On je bio izabran za život, za ljubav, za vječnost. I premda je taj život bio kratak u našim očima, on je bio potpun u Božjim. Sjetite se onog trenutka kada je Ben, u svojoj petnaestoj godini, izrekao onu dirljivu spremnost da ponudi cijelu svoju ušteđevinu iz kasice da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je morao isprazniti, ali sama ta ponuda – dječak koji je bio spreman predati sve što ima za drugoga – bila je znak kraljevstva koje je već tada u njemu klijalo. To je bio Benov apostolat: tiha, nenametljiva, ali apsolutna ljubav. On nije trebao biti glasni propovjednik; on je propovijedao svojim osmijehom, svojom znatiželjom i svojom neizmjernom empatijom.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, putovanja i onaj tihi smijeh, znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada tvoj zagovornik. On te prati s nebeskih visina, ponosan na tebe, i želi da koračaš dalje s hrabrošću. Nemoj se bojati živjeti punim plućima, jer Ben živi u tebi i kroz tebe. Sjeti se onih trenutaka kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste se smijali običnim stvarima. Ta radost je vječna. Ona ne umire. Ona je kvasac koji će te nositi kroz život, čineći te čovjekom koji zna što znači voljeti i biti voljen. Ben je sada dio onog 'velikog otajstva' o kojem Pavao govori. On više ne treba zemaljske nacrte za 'Con Chim Airlines'. On sada gleda u lice Onoga koji je stvorio svako nebo i svaku pticu nebesku.

I vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se osjeća usamljeno – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi život i vodu žednima, tako i njegovo dobro sjećanje nastavlja teći u ovom svijetu kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu i svako malo djelo ljubavi. Benov život je bio poput male sjemenke, ali plodovi njegova duha – njegova blagost, njegova znatiželja, njegova neizmjerna ljubav – sada hrane mnoge.

Zastanite na trenutak. Zamislite Bena kako se smiješi, onako kako je to činio dok je planirao svoje zrakoplove. On je sada slobodan. On je sada onaj koji nas čeka. Neka vas ta misao prati kroz ovaj dan. Kada vas sutra preplavi sjećanje, udahnite duboko i sjetite se da je naš Ben na sigurnome, u Očevu domu. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmijeh onomu tko je tužan, tiha molitva za neko dijete u bolnici, ruka pružena onome tko je u nevolji. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je sve teške tajne nosila u svom srcu, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša neprolazna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.