Spomendan svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika

Zamislite na trenutak dječaka koji na obali hladnoga mora, dok vjetar njiše kapuljače i nosi miris soli, polako i strpljivo zaranja prste u meki pijesak. Zajedno sa svojim bratom Ryanom, okružen šapatom valova i dalekim obrisom mola, gradi mali bazen, zagrađuje vodu, stvara nešto iz ničega čistom dječjom maštom. Bio je to naš Benjamin Vo. Taj isti dječak, čiji je um tako lako hvatao složene retke koda, logiku poslužitelja i preciznost zrakoplovnih karata, znao je jednako tako duboko radovati se sasvim malim, tihim trenucima. Sjedio bi s tatom, slušao izmišljene priče s onim svojim blagim, pozornim osmijehom, ili bi tiho šaptao o onoj svojoj zamišljenoj tvrtki, o 'Con Chim Airlines', dok bi mu oči sjajile od tihe, djetinje radosti. U njegovu pogledu nije bilo žurbe. Bio je tu – potpuno prisutan, otvoren za sve što život i svijet stavljaju pred njega.

A onda nam sveti Pavao u poslanici Efežanima otvara vrata jednog posve drukčijeg obzora. On piše zajednici i kaže: 'Da vam Bog... dadne duh mudrosti i objave u spoznanju njega; prosvijetljene oči srca vašega da znate koja je nada poziva njegova.' Pavao ne govori o suhoj teoriji, ne govori o nekom dalekom bogu koji promatra iz svemira. On govori o očima srca koje se otvaraju. Kada prolazimo kroz teške dane, kada tuga pritišće i čini se da je sve stalo – evo već četvrti mjesec kako je Ben otišao kući Ocu – te se oči srca često čine zamagljenima. Čovjek gleda u prazninu, u onu tišinu koja ostaje u kući, u cipele posložene kod vrata, i pita se gdje je nestao taj sav život. Pavao nam danas odgovara da Božja snaga nije ostala u prošlosti. To je ista ona moć koja je uskrisila Krista od mrtvih i postavila ga s desne sebi na nebesima, iznad svake vlasti i imena.

Pa ipak, moramo zastati i reći istinu prije nego što potražimo utjehu. Teško je. Imena imaju svoju težinu, a sjećanja znaju probuditi rane prije nego što svane dan. Dragi Alane, draga Thao, znam da u tišini vaših noći, u onim trenucima kada umor sustigne tijelo, a duša ostane budna, znate ponijeti pretežak teret. Znam za onu bol koja vas iznenadi posve neočekivano. Ponekad se u toj tišini uvuče tihi, bolni šapat sumnje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li propustili neki znak, je li se to moglo spriječiti? Želim vam danas, pred ovim oltarom i u ime milosrdnog Krista, reći nešto što mora prodrijeti dublje od svake tuge: Niste krivi. Posve ste nedužni pred tim križem. Bolest nikada nije bila kazna, nikada nije bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili. Neke oluje u ljudski život ulaze iznenada, mimo svake kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Bena savršenom, predanom roditeljskom ljubavlju. Bog vas ne optužuje; Bog vas gleda s nježnošću i skida taj teški kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista.

I tu se, poput svjetla koje probija oblake, događa preokret. Slušamo današnje Evanđelje po Luki, u kojem Isus govori ohrabrujuće riječi svojim učenicima: 'Kada vas dovedu pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti... Ta Sveti Duh poučit ćete u taj čas što valja kazati.' Isus ne obećava učenicima život bez kušnji; on im obećava da nikada neće biti sami. Kada je Ben prolazio kroz svoje teške bitke, kada je u onom snu svome tati s mukom govorio: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết... sao con lại bị như vầy?', i kada je tata zagrlio svoje dijete uz obećanje o vječnom miru – Bog je već bio ondje. Duh Sveti nije napustio Bena, niti napušta vas. Ben je prošao svoj zemaljski test s nevjerojatnom hrabrosti. On sada više ne treba zemaljski zrak ni prolazne karte. On je u Božjoj prisutnosti, slobodan i radostan.

Govorim vama koji slušate u ovoj tišini – majci koja ne nalazi sna, ocu čije srce nosi neizreciv teret, i tebi, dragi Ryan, bratu koji tako vjerno čuvaš uspomenu na svoga suigrača, na vožnje rollercoasterom i zajedničke snove. Ben vas nije napustio na način na koji svijet napušta. Njegova blagost, njegova nevjerojatna spremnost da – poput onog trenutka kada je kao petnaestogodišnjak poželio dati cijelu svoju ušteđevinu za bolesnog strica Williama – otvori svoje srce drugima, živi i dalje. On je bio dječak koji je znao da je darivanje veće od čuvanja. Danas, dok njegov lagani osmijeh i miris zrakoplovnih karata ostaju u vašim srcima, znajte da vas on gleda s nebeskih visina. On želi da živite, da se radujete, da nastavite hodati uspravno.

Što ćemo dakle ponijeti iz ove Riječi kada izađemo u užurbani svijet? Ponesite jednu jednostavnu misao: niste sami. Kada vas sutra ujutro preplavi sjećanje, udahnite polako i sjetite se da je naš dragi Ben u sigurnim Božjim rukama. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegovu spomen – osmijeh neznancu, tiha molitva za neko dijete koje trpi, kap vode darovana žednima – baš kao što onaj čisti zdenac u dalekom vijetnamskom selu u njegovu imenu i danas napaja žedne. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, majke koja je pod križem držala svoga Sina, zagrli i utješi. Gospodin je vaša stijena, vaša snaga i vaša neprolazna nada. Amen.