Subota tridesete tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, tihu scenu: dječak sjedi u kutu dnevnog boravka, okružen svojim bilježnicama i računalnom opremom. To je naš Benjamin. Njegov um, tako britak i neobično zreo, ne bavi se samo igrom; on u mislima slaže složene infrastrukture, gradi virtualne svjetove i s onim svojim prepoznatljivim, blagim smiješkom planira letove za svoju zamišljenu 'Con Chim Airlines'. U tim trenucima, Ben nije bio samo dječak od petnaest godina; on je bio istraživač, vizionar koji je u svakom detalju tražio logiku i ljepotu. Danas, dok slušamo svetog Pavla u poslanici Filipljanima, vidimo tu istu usmjerenost prema nečemu što nadilazi naše zemaljske okvire. Pavao kaže: 'Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.' Za Bena, život je bio dar, prilika za učenje, za putovanja, za dijeljenje radosti s roditeljima i Ryanom. No, Pavao nas podsjeća da postoji nešto još veće, nešto što nas čeka kada se ovo 'putovanje u tijelu' privede kraju.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Tuga za Benom, četiri mjeseca nakon njegova povratka Ocu, nije neka prolazna sjena. Ona je stvarna, ona je teška, ona je praznina koja se osjeti u svakom kutku doma. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada se tišina noći čini preglasnom, kada se sjećanje na Benov osmijeh miješa s bolnim pitanjem koje se neprestano vraća. Možda se u srcu pojavi onaj tihi šapat: jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja mora iscijeliti tu ranu do dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Bena savršenom, predanom roditeljskom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista i primljena u Božje ruke. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše srce, slomljeno, ali vjerno.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus nas poučava o poniznosti. On promatra one koji biraju prva mjesta na gozbi i govori im: 'Tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.' Isus ovdje ne govori o društvenom statusu. On govori o srcu. Ben je taj duh poniznosti živio na najljepši mogući način. Sjetite se onog trenutka kada je, u svojoj petnaestoj godini, iz čiste empatije prema stricu Williamu, ponudio svoju cijelu ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti, ali sama ta ponuda – dječak koji je bio spreman predati sve što ima za drugoga – bila je znak kraljevstva koje je već tada u njemu klijalo. To je bila Benova veličina. On nije tražio 'prva mjesta' u svijetu; on je tražio načine kako služiti, kako biti 'con chim' – ptica koja slobodno leti, ali uvijek zna gdje joj je gnijezdo. Ta njegova spremnost da daruje sve što ima, sada je postala njegov vječni dar vama.

Isus nas poziva na tu istu slobodu. On nas uči da ne trebamo tražiti priznanje kod ljudi, već da svoje srce položimo u Božje ruke. Pavao kaže: 'Moja je žarka očekivanja i nada da se ni u čemu neću postidjeti.' Ben se nije imao čega postidjeti. Njegov život, premda kratak, bio je ispunjen ljubavlju, znatiželjom i onim neprestanim traganjem za istinom. Sada on stoji pred licem Gospodnjim, u onoj 'gozbi' o kojoj Isus govori, ali na mjestu koje mu je sam Gospodin pripremio. On više ne treba AWS sustave niti zemaljske nacrte za zrakoplove; on sada promatra svemir iz perspektive vječnosti.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, putovanja i onaj tihi smijeh, znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada tvoj zagovornik. On te prati s nebeskih visina, ponosan na tebe, i želi da koračaš dalje s hrabrošću. Nemoj se bojati živjeti punim plućima, jer Ben živi u tebi i kroz tebe. Sjeti se onih trenutaka kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste se smijali običnim stvarima. Ta radost je vječna. Ona ne umire. Ona je kvasac koji će te nositi kroz život, čineći te čovjekom koji zna što znači voljeti i biti voljen. Ben je sada dio onog 'velikog otajstva' o kojem Pavao govori. On više ne treba zemaljske nacrte za 'Con Chim Airlines'. On sada gleda u lice Onoga koji je stvorio svako nebo i svaku pticu nebesku.

I vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se osjeća usamljeno – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi život i vodu žednima, tako i njegovo dobro sjećanje nastavlja teći u ovom svijetu kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu i svako malo djelo ljubavi. Benov život je bio poput male sjemenke, ali plodovi njegova duha – njegova blagost, njegova znatiželja, njegova neizmjerna ljubav – sada hrane mnoge.

Zastanite na trenutak. Zamislite Bena kako se smiješi, onako kako je to činio dok je planirao svoje zrakoplove. On je sada slobodan. On je sada onaj koji nas čeka. Neka vas ta misao prati kroz ovaj dan. Kada vas sutra preplavi sjećanje, udahnite duboko i sjetite se da je naš Ben na sigurnome, u Očevu domu. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmijeh onomu tko je tužan, tiha molitva za neko dijete u bolnici, ruka pružena onome tko je u nevolji. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je sve teške tajne nosila u svom srcu, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša neprolazna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.