U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka mir i milost našega Gospodina Isusa Krista, koji nas poziva da budemo poput djece, budu sa svima vama.
Gospodine, ti si naša snaga i utočište, Gospodine, smiluj se. Kriste, ti si put koji vodi u život vječni, Kriste, smiluj se. Gospodine, ti si svjetlo koje sja u tami, Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, a opet tako duboku sliku: dijete koje se igra na podu, potpuno zaokupljeno slaganjem kockica ili proučavanjem detalja na nekoj igrački. U toj dječjoj zaigranosti nema pretvaranja, nema skrivenih motiva, nema straha od sutrašnjice. Postoji samo sadašnji trenutak i čista radost otkrivanja. Danas, na spomendan svete Terezije od Djeteta Isusa, Crkva nam stavlja pred oči upravo taj 'mali put' – put djetinje pouzdanosti u Božju ljubav. Terezija nam ne nudi teške teološke sustave; ona nam nudi srce koje se zna prepustiti, srce koje zna da je, bez obzira na oluje, sigurno u Očevom naručju.
U prvom čitanju susrećemo Joba. On ne sjedi na podu igrajući se; on sjedi u pepelu, shrvan gubitkom, pogođen bolešću, ranjen do same srži svoga bića. 'Pokažite mi milosrđe, prijatelji moji, jer me ruka Božja udarila!' – viče on. To je krik čovjeka koji se osjeća napuštenim. Ipak, usred te tame, usred te goleme boli, Job izgovara riječi koje su postale sidro nade za sve nas: 'Ja znam: moj Izbavitelj živi... i iz svoga ću tijela vidjeti Boga.' Job ne razumije zašto mu se sve to događa. On ne zna zašto su se zidovi njegova života srušili. Ali on zna jednu stvar: Bog nije nestao. Bog je tu, On je njegov Otkupitelj, i doći će trenutak kada će se sve suze obrisati, kada će se sve nejasnoće razbistriti u svjetlu Njegove prisutnosti.
Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Ben, vaš ljubljeni sin, prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli. On je kod Onoga koji je stvorio svaku zvijezdu i svaki let.
Pogledajte Evanđelje. Isus šalje sedamdeset dvojicu. On im ne daje putne torbe, ne daje im zalihe, ne daje im plan puta koji jamči sigurnost. On im kaže: 'Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.' To zvuči kao recept za propast, zar ne? Ali Isus ih ne šalje u vlastitoj snazi. On ih šalje sa snagom svoga mira. 'U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj!' To je poruka koju je Ben tako prirodno nosio u sebi. On je bio dječak koji je zračio mirom, onaj koji je uvijek, bez iznimke, pozdravljao svoga oca svakog jutra. To nije bila samo navika; to je bio način na koji je Ben blagoslivljao svoj dom. On je bio 'laborant' Kraljevstva, dječak koji je svojim osmijehom, svojom znatiželjom i onom nevjerojatnom željom da pomogne drugima – sjetite se samo one ponude da svoje teško stečene uštede daruje stricu Williamu – svjedočio da je Kraljevstvo Božje blizu.
Ben je bio poput onog djeteta iz Terezijine duhovnosti. Njegova fascinacija Boeingovim zrakoplovima, njegova želja da stvori 'con chim airlines', nije bila samo dječja maštarija. To je bila čežnja duše za visinama, za onim što je iznad nas. On je bio briljantan um, sposoban razumjeti složene AWS infrastrukture, ali njegovo srce je ostalo jednostavno i čisto. Baš kao što je sveti Franjo govorio da trebamo postati kao mala djeca da bismo ušli u Kraljevstvo, Ben nas je svojim životom učio kako se diviti svijetu, kako se radovati malim stvarima, kako biti prisutan za one koje volimo.
Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.
Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.
Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i odpus ti nam duge naše, kako i mi odpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka nas blagoslovi svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, i neka nas vodi putem mira u vječnost. Amen.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.