Subota trideset druge nedjelje kroz godinu

Sjećate li se onog trenutka, zabilježenog na fotografiji, kada Ben i njegov brat Ryan sjede za stolom, odjeveni u one udobne kuharske pregače, spremni za vrući 'hot pot'? Ben, sa svojim prepoznatljivim aparatićem i onim blagim, toplim osmijehom, ne gleda u kameru kao da pozira za svijet; on gleda u svog brata, u taj trenutak zajedništva, okružen parom koja se diže iznad stola, mirisom svježih namirnica i onim tihim, sigurnim ritmom obiteljskog života. U toj slici nema ničega vještačkog. Nema 'Con Chim Airlinesa' o kojem je tako strastveno i radosno maštao, nema složenih kodova koje je pisao za svoje aplikacije, nema one intelektualne briljantnosti koja ga je vodila kroz svijet tehnologije. Tu je samo dječak. Dječak koji zna da je najvažnija stvar na svijetu sjediti za stolom s onima koje voliš, dijeliti hranu i smijeh, i biti jednostavno – prisutan.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije apstraktna riječ iz knjige koju čitamo na ambonu. Ona je ovdje. Ona je ona neobjašnjiva tišina u hodniku, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je onaj jutarnji trenutak kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost udari posve neočekivano. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu ili na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus nam priča parabolu o udovici i sucu. To je priča o ustrajnosti, ali prije svega o nadi. Udovica dolazi sucu koji ne mari ni za Boga ni za ljude. Ona ne odustaje. Ona ne prestaje kucati. Isus nas pita: 'Will not God then secure the rights of his chosen ones who call out to him day and night?' – 'Neće li Bog obraniti svoje izabrane koji vape k njemu dan i noć?' To je pitanje koje nas danas pogađa u srce. Možda ste i vi vapili. Možda ste molili dan i noć. I možda se sada, u ovoj tišini, pitate gdje je ta pravda, gdje je taj odgovor. Ali pogledajte dublje. Pravda Božja nije uvijek onakva kakvu mi zamišljamo u našim ljudskim okvirima. Pravda Božja je vječna. Ona znači da Ben nije izgubljen. Ona znači da je on, koji je tako nježno nudio sve što ima – pa i onu svoju kasicu za strica Williama, taj dječji, a opet tako velikodušan čin – sada primljen u pravdu Božju gdje nema više suza, gdje nema više bolesti, gdje je on u potpunosti svoj.

Sveti Ivan u prvom čitanju piše: 'Beloved, you are faithful in all you do for the brothers and sisters, especially for strangers.' – 'Ljubljeni, vjerno činiš sve što poduzimaš za braću, pa i za došljake.' To je poziv na su-radništvo u istini. Ben je bio takav. Njegova dobrota nije bila ograničena na ono što je poznavao. On je bio dječak koji je gledao svijet široko otvorenih očiju. Sjetite se onog trenutka kada je, kao devetogodišnjak, stajao pored replike svemirske kapsule, s onim binokularima oko vrata, spreman istražiti nepoznato. On je bio istraživač. On je sada istraživač vječnosti. On je sada onaj koji nas čeka na drugoj strani, u onom 'Banquet of Heaven' o kojem toliko razmišljamo. Ta istina nije daleka. Ona je ovdje, u ovoj molitvi, u ovom sjećanju.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu. On je onaj dječak koji je gledao u horizont, a sada gleda u lice svoga Stvoritelja.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno maleno, posve sakriveno djelo ljubavi u njegov spomen – pomozite nekome tko je umoran, osmjehnite se djetetu koje plače, recite dobru riječ onome tko je sam. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke koja je stajala pod križem i zna svaku bol srca, zagrli i zaštiti. Ona vas vodi k svome Sinu, u čijim je rukama naš Ben pronašao svoj vječni dom, danas i u vijeke vjekova. Amen.