Subota trideset druge sedmice kroz godinu

Dok sjedimo ovdje, u tišini koja ponekad progovara glasnije od svake riječi, možda se sjećate onih trenutaka kada je Ben – naš dragi Benjamin – bio potpuno uronjen u jedan od svojih projekata. Sjetite se onog trenutka kada je, sa svojim briljantnim umom, sjedio za računalom, kodirajući nove svjetove, gradeći aplikacije, ili kada bi s tatom Alanom s takvim žarom razgovarao o 'Con Chim Airlinesu'. Bilo je u tome nečega tako čistog, tako usmjerenog. Nije to bila samo dječja igra; bila je to duša koja traga za smislom, koja želi stvarati, koja želi letjeti. Danas, dok gledamo u tu prazninu koju je ostavio za sobom, prolazi pet mjeseci od onog lipanjskog dana, a mi se pitamo: gdje je ta energija sada? Gdje je taj duh koji je s tolikom znatiželjom upijao svijet?

Sveti Ivan u današnjem čitanju iz svoje poslanice govori nešto što nam se čini kao odgovor na tu našu čežnju. On kaže: 'Ljubljeni, vjerno radiš sve što činiš za braću, pa i za došljake.' On govori o podršci onima koji su krenuli na put 'radi Imena'. Benjamin je, u svom kratkom, ali tako ispunjenom životu, učinio upravo to. On je hodao u istini. Sjetite se one dirljive slike, onog trenutka kada je, bez ikakvog nagovaranja, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer je pomoć već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika čiste, nepatvorene ljubavi. To je bio Ben. On nije samo 'hodao u istini'; on je tu istinu živio kroz svoju nježnost, kroz svoju spremnost da daruje sebe.

No, dopustite mi da vam kažem nešto posve iskreno, jer bol ne traži masku već istinu. Znam da u onim dugim, tihim noćima, kada se kuća umiri, zna doći onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Možda smo trebali primijetiti ranije?' Draga mama Thao, dragi tata Alan, slušajte me sada vrlo pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna, savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. On zna svaku suzu koju ste prolili nad njegovim krevetom, svaku molitvu koju ste šapnuli u tami. Niste zakazali. Voljeli ste ga do kraja, i ta ljubav ostaje živa. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.

Isus nam u današnjem Evanđelju po Luki govori prispodobu o udovici i sucu. To je priča o upornosti, o vapaju koji ne prestaje. 'Zar Bog neće obraniti svoje izabrane koji vape k njemu danju i noću?' pita Isus. To je pitanje koje udara ravno u srce. Možda se osjećate kao ta udovica, kao da ste toliko puta vapili, toliko puta molili za ozdravljenje, za čudo, za još vremena. I čini se kao da nebo šuti. Ali, draga braćo i sestre, Bog ne šuti. On odgovara na način koji nadilazi naše shvaćanje. On je čuo svaki Benov uzdah, svaki vaš vapaj. On je primio Benovu dušu u svoje naručje. On nije bio spor, on je bio prisutan u svakom trenutku te borbe, držeći Benjamina i držeći vas.

Zamislite sada tu sliku: Ben, koji je toliko volio zrakoplove, koji je sanjao o letenju, sada je doista slobodan. Nema više granica, nema više bolničkih zidova, nema više onog osjećaja 'bistrine' koja je bila sputana tijelom. On je sada u prostranstvu Božje ljubavi. On je kod kuće. I baš kao što onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u njegovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav nastavlja teći. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime. Svaki put kada ste ljubazni, svaki put kada izdržite još jedan dan, vi činite da on živi.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, snove i one nebrojene trenutke koje samo braća razumiju, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati hodnicima škole ili sjediti za stolom bez njega. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene.

Sveti Pavao nas uči da 'tko ostaje u nauku Kristovu, ima i Oca i Sina.' To je naše sidro. Mi ne ostajemo u nauku zato što je to pravilo, nego zato što u tom nauku pronalazimo osobu – Isusa Krista – koji nas poznaje po imenu. On poznaje Benjamina. On poznaje vašu bol. On zna težinu vaših koraka. I baš kao što bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav, ta nježna, tiha dobrota, nastavlja teći kroz ovaj svijet. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime.

Braćo i sestre, ako danas nosite teret koji vam se čini preteškim za ponijeti, pogledajte u križ Kristov. Isus je prošao kroz tamu smrti, ali nije ostao u grobu. On je uskrsnuo, i u Njemu naš Benjamin živi punim, vječnim životom. Nema više boli za njega, nema više umora, samo ona svjetlost za kojom je njegova znatiželjna duša oduvijek težila. On je kod kuće, na onoj gozbi gdje se više ne plače. On je kod Oca, a vi ste Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina.

Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Amen.