Spomen svetog Pija iz Pietrelcine, prezbitera

Zamislite, braćo i sestre, dječaka koji sjedi za svojim stolom, okružen bilješkama i kodom, pokušavajući riješiti problem koji se čini nemogućim. Benjamin Vo nije samo rješavao matematičke zadatke; on je tražio red u svijetu koji se ponekad činio kaotičnim. On je u tom svom svijetu tehnologije, u onom svom GitHub repozitoriju gdje je stvarao igre, tražio logiku. No, dublje od matematike, on je tražio smisao. Danas, na spomen svetog Pija iz Pietrelcine, čovjeka koji je čitav svoj život proveo noseći rane Kristove i služeći kao živi most između neba i zemlje, susrećemo se s riječima iz Knjige Mudrih izreka: 'Svaka je Božja riječ iskušana; štit je onima koji se u njega uzdaju.'

To je slika koju želim da danas ponesete u srce: Božja riječ kao štit. Kada život postane težak, kada se nebo zatvori i kada se čini da su sva vrata zaključana, gdje tražimo utočište? Ben je bio dječak koji je znao tražiti. Njegova znatiželja nije bila površna; ona je bila glad za istinom. Sjećate se kako je s ocem promatrao zrakoplove, sanjajući o 'Con Chim Airlines'? U tim trenucima nije bilo samo riječi o letjelicama. Bila je to dječja čežnja za visinama, za onim što je iznad nas, za onim što nas nadilazi. Danas, tri mjeseca nakon što je Ben završio svoj zemaljski put, to nebo nam se čini dalekim, ali istovremeno, ono je postalo njegov dom.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim trenucima kada se sjećanje na Benov blagi osmijeh sudari s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus šalje Dvanaestoricu. 'Take nothing for the journey,' kaže im. Uzmite ništa. Bez štapa, bez torbe, bez kruha, bez novca. Zašto? Jer kada imate sve, kada se oslanjate na svoje planove, na svoje zalihe, na svoju snagu, zaboravite na onoga koji vas šalje. Isus ih uči apsolutnom povjerenju. Ben je bio dječak koji je, unatoč svojoj briljantnoj pameti, imao srce djeteta koje vjeruje. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on nije tražio sigurnost u novcu. On je tražio sigurnost u ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nije bio samo dječak koji je briljirao u matematici ili tehnologiji; on je bio dječak čije je srce bilo otvoreno, plodno i velikodušno.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku. Sjeti se onih trenutaka kada ste se smijali, kada ste bili zajedno – to je tvoja snaga. To je tvoj štit.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Sveti Pijo je govorio: 'Moli, nadaj se i ne brini.' To je teška lekcija, zar ne? Kako ne brinuti kad je srce slomljeno? Kako se nadati kad je stol prazan? Ali Pijo je znao da patnja nije kraj. On je znao da je patnja put kojim se dolazi do Krista. Benov život, iako kratak, bio je putokaz. On je bio dječak koji je znao da je najvažnija stvar na svijetu voljeti i biti voljen. On je to činio svakim svojim osmijehom, svakom svojom gestom, svakom svojom brigom za druge. On nas uči, iz vječnosti, da ne trebamo nositi ništa za ovo putovanje osim ljubavi koju smo primili i ljubavi koju smo darovali.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.