Petak dvadeset četvrte sedmice kroz godinu

Braćo i sestre, zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, a opet tako duboku sliku: dječaka koji sjedi za svojim radnim stolom, okružen ekranima, kodovima i onim prepoznatljivim žarom u očima dok pokušava dokučiti kako funkcionira svijet. Naš dragi Benjamin Vo nije bio samo dječak briljantnog uma koji je s lakoćom savladavao matematiku i tehnologiju; on je bio dječak čija je duša bila usmjerena prema nebu poput zrakoplova koji čeka dozvolu za polijetanje. Danas, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski hod, susrećemo se s riječima svetog Pavla Korinćanima koje su poput čvrstog sidra u uzburkanom moru naših osjećaja: 'Ali sada, Krist uskrsnu od mrtvih, prvina onih koji usnuše.'

Pavao nas danas suočava s onim što je srž naše vjere. Ako Krist nije uskrsnuo, kaže on, onda je naša vjera uzaludna. Ali Pavao ne govori o apstraktnom konceptu. On govori o nadi koja ima ime i lice. On govori o tome da smrt nije posljednja stanica, već prijelaz. Za vas, Alane i Thao, i za tebe, Ryane, ovo nije samo teološka tvrdnja. Ovo je pitanje života i smrti, pitanje koje vas budi u noći i koje vam pritišće srce dok gledate u praznu stolicu ili dok prolazite pokraj mjesta koja su bila ispunjena Benovim smijehom i onim njegovim znatiželjnim pitanjima o svijetu 'Con Chim Airlines'.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim tihim trenucima, kada se sjećanja na Benov blagi osmijeh sudare s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus putuje iz grada u grad, a s njim su mnogi koji su iskusili njegovu milost – žene koje su ga pratile, koje su ga podržavale iz svojih sredstava. Isus nije bio sam. On je stvarao zajednicu ljubavi. I u toj zajednici, nitko nije bio suvišan. Ben je bio dio te zajednice. Njegov život, iako kratak, bio je ispunjen tim istim duhom služenja. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On je razumio da pravi život nije u onome što čuvamo za sebe, nego u onome što smo spremni darovati iz ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni, baš kao što je tata vidio u onom snu u kojem je Ben bio zdrav, snažan i nasmijan, govoreći da je prošao sve. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.