Srijeda 28. tjedna kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, stablo posađeno uz potok. Zamislite kako njegovo korijenje, u tišini i neprestano, pije iz tog izvora. Ono ne mora naprezati svoje grane da bi dosegnulo nebo; ono jednostavno dopušta da voda koja teče kroz njega postane njegov život, njegova snaga, njegova plodnost. Danas nam Psalmist govori o takvom stablu, o čovjeku koji 'u zakonu Gospodnjem uživa i o zakonu njegovu misli dan i noć'. To nije slika nekoga tko je opterećen pravilima, već slika nekoga tko je duboko, neprekidno povezan s izvorom svega što jest. To je slika života koji je u miru, jer je ukorijenjen u onome što ne presušuje.

Sveti Pavao nam u Poslanici Galaćanima danas nudi kontrast koji svi prepoznajemo u tkanju svoga svakodnevnog života. Govori nam o 'djelima tijela' – onim trenucima kada se osjećamo razdijeljeni, zavidni, kada nas obuzme srdžba ili sebičnost. Pavao nas ne osuđuje; on nam jednostavno pokazuje da su to plodovi koji nas iscrpljuju, koji nas čine poput 'pljeve koju vjetar raznosi'. Ali onda, on otvara vrata prema nečem drugom: 'Plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.' To su plodovi stabla koje pije iz izvora. To su plodovi života koji je naš dragi Benjamin Vo živio među nama.

Benjamin je bio dječak čija je radoznalost bila poput bistrog, planinskog potoka. Sjećate se one njegove slike, one koju čuvamo u srcu: Ben sjedi u učionici, okružen knjigama i posterima, držeći telefon u ruci, s onim svojim blagim, znatiželjnim osmijehom. Nije bio dijete koje se guralo za 'mjesta časti' o kojima Isus govori u Evanđelju. Nije tražio da ga se vidi, da ga se pozdravlja na trgovima. Njegova veličina bila je u onoj tihoj, briljantnoj jednostavnosti kojom je pristupao svijetu – bilo da je riječ o kodiranju za 'Con Chim Airlines', bilo da je riječ o njegovoj spremnosti da sanja velike snove o letenju, koji su uvijek bili ukorijenjeni u ljubavi prema obitelji.

Moramo stati ovdje, posve iskreno, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus u današnjem Evanđelju oštro kritizira farizeje jer su se fokusirali na vanjštinu – na 'mentu, rutvicu i svako povrće' – dok su zanemarili 'sud i ljubav Božju'. Oni su gradili sustave tereta koje sami nisu htjeli dotaknuti. Koliko puta se i mi osjećamo kao da moramo nositi takve terete, kao da moramo biti savršeni, kao da moramo imati sve odgovore? Isus nas danas poziva da odložimo te terete. On nas poziva da budemo kao Ben. Sjetite se onog trenutka kada je Ben, u svojoj petnaestoj godini, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. Nije bilo važno što ta kasica nije bila razbijena, što novac nije bio nužan. Ono što je ostalo, ono što je zapisano u vječnosti, jest sama ponuda. To je bio Ben: dječak koji nije bio opterećen 'pravilima' kako se treba ponašati, već je bio vođen čistim, nepatvorenim impulsom ljubavi. On nije tražio priznanje; on je jednostavno želio pomoći. To je plod Duha o kojem Pavao govori.

Ben je bio poput onog stabla uz vodu. Njegova ljubav nije bila glasna, ali je bila duboka. Njegova vjera nije bila u dugim govorima, već u onom tihom povjerenju koje je pokazao kada je, u snu svoga oca, rekao: 'Ne brini, ja ću pratiti vas.' To je obećanje koje dolazi iz vječnosti. To je snaga koja vas drži danas, četiri mjeseca nakon što je njegovo tijelo našlo odmor, a njegov duh poletio u visine o kojima je sanjao sa svojim avionima.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio toliko trenutaka – od arcade igara do onih mirnih trenutaka u obiteljskim šetnjama – znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada tvoj zagovornik. On te gleda s istim onim ponosom s kojim si ti gledao njega. Nastavi živjeti punim plućima, nastavi sanjati, nastavi rasti, jer to je ono što bi Ben želio. On je s tobom u svakom tvom koraku, u svakoj tvojoj radosti i u svakoj tvojoj suzi. Njegova ljubav je postala dio tvoje snage.

Draga obitelji, i svi vi koji nosite teške križeve, pogledajte u današnju Riječ: 'Gospodin se vječno sjeća Saveza svoga.' To nije puka fraza. To je obećanje. Bog se sjeća Benjamina. Bog se sjeća svakog njegovog osmijeha, svakog njegovog sna, svakog njegovog dobrog djela. I Bog se sjeća vas. On vas ne zaboravlja u vašoj boli. On čuje vaš vapaj, on vidi vašu ljubav koja ne prestaje. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za one koji su žedni, tako i vaša ljubav danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Vaša bol, prikazana Bogu, rađa životom na mjestima gdje ga nije bilo.

Zato, kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom ovu jednostavnu misao: vi ste blagoslovljeni. Ne zato što je vaš život lak, nego zato što ste voljeli, jer ste primili dar života u Benjaminu i jer ste ga vratili Bogu s povjerenjem. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Bog vas ne osuđuje, On vas ljubi. Ben vas čeka, on vas voli, i on vas poziva da nastavite hodati u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Amen.